Sreća je u malim stvarima

Ono vece...

o meni.... — Autor tuzna @ 16:46

 "Posle nekog vremena si rekao da je bolje da podjes...I okrenuo si se,poljubio me u obraz,i rekao da bi voleo da nekad svratim do tebe...

Zamolila sam te da ne pijes puno i obecala ti da cemo se videti..."

 

 Naravno,nisi nazvao.A ja nisam zelela da dosadjujem...

Od te veceri,vise ne pijem.Nikad se nisam pokajala sto sam ti sve priznala jer sam olaksala svoju dusu za par tona koliko jedna neuzvracena ljubav moze da tezi.

Bila sam presrecna dok sam se taksijem vracala kuci,a onda,kad god bih te videla u gradu,plakala bih.Vise i ne placem,jer imam iskustvo vise da dokazem ljudima da ni rizik nije ispravan kad je uzalud...

I dalje me obraduje poneka tvoja poruka,ono kad me se setis,i retki osmeh u prolazu...

Sad volim neke druge oci.Ili se bar tom ljubavlju zavaravam.

U svakom slucaju,prijatnije je kad ne mislim na tebe 24 casa dnevno,sedam dana u nedelji...Posvetim ti samo poneki petak,nazdravim sa jutrom u tvoju srecu,i idem dalje...

Za Novu godinu si mi poslao poruku koja pocinje sa "Malena...".A malena je koliko-toliko odrasla i vise ne veruje u bajke...

Malena ce zauvek ostati tvoja Mala,i zeli ti svu srecu ovog sveta...Zeli ti da bivsa otvori oci i shvati sta gubi...Zeli ti da nikad ne shvatis sta si izgubio i da nikad ne osetis bol neuzvracene ljubavi...

A ko zna,mozda ni ti ni Malena niste toliko savrseni... 

 


Ono vece...

o meni.... — Autor tuzna @ 15:15

"Pricali smo o ljudima oko nas,gledali parove koji su izlazili iz kafica,smejali se momcima koji su pevali,i kao da sam zaboravila ono sto me je mesecima peklo.

Setih se i upitah te:'Kad sam vec tako neverovatna,zasto me izbegavas?'"


Sve mi je bilo jasno kad si poceo da gledas negde preko mog ramena,a zatim polako spustio glavu...Ne znam kome je bilo teze,ali znam da me je tisina ubijala...Ocajnicki sam zelela da znam sta je to sto sve drage ljude tera od mene,molila sam se da je u pitanju izgled,ali ti to nisi zeleo da mi kazes...

Molila sam te da kazes bilo sta,usput pokusavajuci da se nasalim govoreci ti da cu do  sutra sve zaboraviti,trazeci iskrenost u tim smedjim ocima za koje jos uvek verujem da su najlepse na svetu...

A ti si i dalje cutao,pogledom me moleci da ne insistiram na odgovoru... 

Nisam zelela da prestanem da te molim,jer sam znala da ce to vece biti jedini put kad cu moci da saznam ono sto mi kao ogromna knedla mesecima stoji u grlu.Cutala sam,cekala,a ti si samo gledao u zemlju,valjda od nje trazeci odgovor..

Rekao si da ne znas,a znao si,i dalje mogu u zivot da se kladim za to..Polu-odgovor bilo je ono sto sam najvise od svega mrzela:

"Ja nisam za tebe,ti si previse dobra,nacices boljeg...Uostalom,ne zelim jos da te povredjujem." 

U trenutku mi je doslo da se smejem i da placem,da se raspravljam s tobom-a ni za sta od toga nisam imala ni trunku snage...

Kad ja mislim da si najbolji na svetu-zar je moguce da nisi dovoljno dobar za mene? 

I dalje si cutao. 

A ja sam u glavi imala jos milion i po pitanja,ali sam videla da ni na jedno pravi odgovor ne znas...

Ja sam i dalje bila "stvarno neverovatna",a ti si konacno priznao da volis bivsu... 

Toliko sam tvojih pogleda lovila ka curi koja po meni ne izgleda previse lepo(ali o ukusima se ne raspravlja),da nije ni bilo potrebe da pitam koja je srecnica u pitanju.

Ali sam pitala.

Prosto sam trazila od tebe da me sto vise povredis,da imam razlog vise da placem uz "Divlje Jagode"... 

Zazmurila sam i potrazila tvoju ruku zeleci da ti budem sto blize,osetivsi da mi je to poslednja prilika...Pitao si me da li zmurim jer necu da te vidim(a ja jos uvek u pola noci znam da te naslikam do najsitnijih detalja)...

Prekinulo nas je tvoje drustvo jer te dugo nije bilo.Zaista smo dosta bili napolju,ali sam se ja skoncentrisala na tebe,tvoje pokrete,glas,oci...Na moje(prijatno) iznenadjenje rekao si da ces ostati jos malo.

Cemu to i zasto,nisam te pitala.Osetila sam da je dosta pitanja za tu noc,da mi je tek svega preko glave,a nisam imala snage da se pokrenem..Samo sam kao omadjijana stajala i cekala tvoj sledeci potez...

Posle nekog vremena si rekao da je bolje da podjes...I okrenuo si se,poljubio me u obraz,i rekao da bi voleo da nekad svratim do tebe...

Zamolila sam te da ne pijes puno i obecala ti da cemo se videti... 

-nastavice se- 


Ono vece...

o meni.... — Autor tuzna @ 15:15

 "...rekla sam ti :"Mislim da znas da samo sad imam hrabrosti ovo da ti kazem.Volim te."

I zagrlila sam te jako...U trenutku kad si i ti mene stegao,kamen mi je pao sa srca i pocela sam da jecam... "

Proslo je vise od mesec dana od te veceri,a ja jos uvek pamtim dodir tvog krem dzempera na mom licu i onaj dobro poznati parfem...Samo si cutao i grlio me...To mi je dalo jos tracak nade...Poslednji...

A ja sam ti samo pricala,osetivsi se kao da me je neko navio da kazem,uprkos svemu...Pokusavala sam u sebi da nadjem prekidac koji ce me zaustaviti pre nego se pokajem,ali,nije ga bilo... 

Rekla sam  ti koliko sam noci provela placuci za tobom,koliko je mojih svezaka ispisano tvojim imenom...Samo si se smejao...Ponavljao si  "Malena,ti si zaista neverovatna..."

Jos uvek pamtim toplinu tvog glasa i ton kojim to izgovaras...

Ali,nisam zelela da cujem kako sam neverovatna,zelela sam da znam da me volis i da me nikada neces pustiti iz tog zagrljaja.Nisam ti to rekla jer sam smatrala da bih te time oterala od sebe.A,nazalost,alkohol nije imao toliku moc...

Par puta sam se zateturala,ti si me zagrlio jace,i rekao mi da mi neces dati da pijem ikad vise...Vreme je nekako mucno teklo,a ipak je tako brzo proslo...

Rekla sam  ti da si carobnjak,i da je neverovatno kako imas moc da ucinis da se nadjem na sedmom nebu,samo jednom recju...Smejao si se i dalje,mozda si mislio i da se salim...

Moje srce zna da nisam... 

Secam se da je bilo jako hladno te veceri,povremeno bi provejalo nekoliko pahuljica,ali je meni bilo toplo,grejao me je alkohol i to sto sam bila kraj tebe...

Dugo smo stojali tamo,secam se jos uvek i na kom mestu...

Secam se kako sam nosila satensku braon haljinicu koja mi jos stoji u ormaru,cuva tvoje dodire,nemam snage da je obucem ponovo...

Pricali smo o ljudima oko nas,gledali parove koji su izlazili iz kafica,smejali se momcima koji su pevali,i kao da sam zaboravila ono sto me je mesecima peklo.

Setih se i upitah te:"Kad sam vec tako neverovatna,zasto me izbegavas?"

 

-nastavice se-


Ono vece...

o meni.... — Autor tuzna @ 15:15

Dugo sam mislila o tome.

I dalje pamtim svaki detalj te veceri,svaku kap alkohola koja mi je dala snage da ti sve priznam...

A tek sada imam hrabrosti da pisem o tome.

Dugo sam te gledala,prvo tebe,a onda i nju kad je stigla,uporedjivala se sa njom i govorila sebi da ni ona nije dovoljno dobra,jer,jel'te,niste vise zajedno...Kao stari okoreli alkoholicar,uzimala sam casu za casom,u stvari,nisam ni mnogo popila,nego me je stigla tuga koja se u meni gomilala citavih sest meseci,nastala je neka pogresna reakcija i sve je pretilo da izleti napolje brzinom lave od 300 stepeni...

Kad su noge vec pocele da mi klecaju,i vise mi nije bilo do igranja,izasla sam da zapalim cigaru i usput ti mahnula...Drugarica je posla za mnom i istrgla mi je iz ruke..

"Ne radi mi to...nisi ti takva."Zagrlila me jako,i to je ono sto je bilo potrebno da mi milion vrelih suza sklizne niz lice u nizu...

Cucnula sam pored auta,naslonila se i plakala kao kisa...Jedino sto sam u tom trenutku znala bilo je da te zelim pored sebe,da mi je dosta svega i da po prvi put imam hrabrosti da ti sve priznam...

Imala sam neki osecaj da je bas to ono pravo...Da ti kazem....

Ne znam kako sam uspela da ubedim drugarice da te pozovu,ali znam da ste se zajedno vratili posle nekih 15ak minuta.Jedna me je povukla u stranu i rekla mi "Ajde,idi da pricate,drugarski..."

Zamolila sam te da se prosetamo i,na moje veliko iznenadjenje,pristao si.Zazmurila sam i,osetivsi neku cudnu,ogromnu snagu,rekla sam ti :"Mislim da znas da samo sad imam hrabrosti ovo da ti kazem.Volim te."

I zagrlila sam te jako...U trenutku kad si i ti mene stegao,kamen mi je pao sa srca i pocela sam da jecam... 

 

 

-nastavice se- 

 

 


Ponekad...

Balade zivota — Autor tuzna @ 01:40

Otkad znam za sebe znam i to da sam i u najboljim stvarima na svetu umela da pronadjem trunku prasine koja bi ih ucinila nesavrsenim.

I uvek sam u sve lepe stvari sumnjala,govoreci sebi da ih ne zasluzujem i da cu ih kad-tad izgubiti.

Desi mi se,tako,ponekad,da placem kao kisa,i da me nesto uzasno i jako boli,ali me pokori navika za osmehom-ona kojoj me je majka ucila jos od najmladjih dana...

Njene price "sve lose stvari ostavi u kuci,a na ulici tasnu na rame i osmeh na lice" tipa,oduvek su za mene bile tako svete i velike,da ih i sad,kad mi ih ona vise ne ponavlja smatrajuci da sam ih odavno naucila,sebi ponavljam zeleci da nesto tako snazno i ja jednog dana izgovorim.

Ali me isto toliko i bole,jer kad god imam potrebu da placem i da suze nikad ne prestanu-dodje osmeh i opet cutim,nakupljam...

Mnogo puta su me  u zivotu ljudi ponizavali.I nikad nisam digla ruke od sebe,uvek sam tezila visem i smejala se na svaku grubu rec...

Okretala drugi obraz,sto bi rekli,a u sebi se iznova i iznova lomila na milion komadica...I svaki put bi neko novo lice,koje bih ja primila u srce bezuslovno i pruzila mu puno poverenje,razbilo sve u meni i ostavilo me praznu...

Od neke svoje cetvrte godine verujem u bajke,posebno u svoju u kojoj imam par pravih drugarica i princa iz snova.

Tek sam u cetrnaestoj,kad mi je muskarac prvi put slomio srce,shvatila da princa necu docekati.

Ovo za prijatelje,shvatam iz dana u dan.

I jos uvek savetujem druge,moji su saveti nezamenljivi,ali ih sama ne slusam..

Jos uvek dozvoljavam sebi da svakog dana placem zbog neke sitnice,zbog propustene sanse ili ignorisanja od strane "najboljih drugarica".

I opet se setim svoje majke,sa njenim "najbolji prijatelji ne postoje..."

U stvari imam jednog jedinog,i to je upravo ona,i sve dok nju imam nikada necu moci da kazem da sam sama na ovom svetu...

(Inspirisano cicilinim postom i casperinim komentarom...U zelji da iskazem NESTO...)

 

 

 

 

 

Sta je sumnja? Osecaj koji nas tera da trazimo ono sto ne bismo hteli znati.(De Flers)


Balada o svetlosti

Balade zivota — Autor tuzna @ 19:00
Danas su mi u gostima bili kumovi sa malom bebom...Igrala sam se s njom,i u trenutku kad sam je podigla i prislonila na grudi,osetila sam nesto toplo...
Osetila sam se velikom i lepom,kao da u rukama drzim nesto sveto...
Maleni andjeo sa prelepim imenom(Lena) je zasluzan za moj jedinstveni osmeh-onaj nikad do sad pokazan svetu.
Pozeleh da ga pokazem i vama,a usput dodajem i baladu
 
...Kad mi istekne vreme i krenem lagano,
još jednom bih htela da dotaknem samo u mislima
taj savršen dan, dan ljubavi.
Kad mi istekne vreme, ja hoću za sebe
da dva tri minuta, da mislim na tebe ,
pre odlaska u večiti mrak.
Hoću zlatni dan, suncem okupan...
 

2009.

Generalna — Autor tuzna @ 17:41

 

E,pa dodje i ona,doduse skromnije i manje spektakularno nego njene prethodnice,docekasmo je,pocastismo se s njom i njen prvi dan odspavasmo...

Znaci li to da cemo spavati cele godine ne znam,ali meni bi bas prijalo.

A vama kako odgovara.

Samo da mi budete i dalje tako  !


Moja cestitka

posveceno — Autor tuzna @ 15:00

Da cestitam na brzinu,pa na spavanje i pripreme za veceras...

Mojim>idolima<:

Hyperbloggerki zelim da mi ozdravi i da zauvek ostane moja zvezda vodilja i sigurna luka.

Shadow zelim da nastavi da komunicira sa mnom(mu haha) i da ostane nenormalno normalna i sareno jednobojna.Jednom recju,da ostane Ona.

Svim ostalim velikim srcima sa ovog bloga-a necu ih nabrajati jer cu sigurno nekog zaboraviti-zelim da ostanu i postanu jos veci,da sacuvaju osmehe i detinjstvo,i da steknu jos gomilu novih lepih stvari...

Da ne duzim,bozanstven provod i jos jednu nezaboravnu godinu od sveg srca vam zelim,a kao poklon dobijate jos mnogo lepog druzenja sa mnom Smile

 

Obozavam vas!

P.S.Sto rece stepski,zivot je lep,dozvolite mu da se dogodi...


Napisah post...

Generalna — Autor tuzna @ 01:50

...i pobeze mi Frown

I od njega ostade samo moja jelkica 

 

,dok cu vam zeljice preneti sutra :) 

 

 


Neke pesme me prosto ubiju u pojam...

Generalna — Autor tuzna @ 17:01

 

"Najgori nacin da ti neko nedostaje je da sedis pored njega i znas da ga nikada ne mozes imati."


«Prethodni   1 2 3 ... 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 ... 49 50 51  Sledeći»

Powered by blog.rs