Mir.
Zbog tebe ponovo pišem. Zbog tebe ponovo dišem.
Zbog tebe duvam prašinu sa virtualne olovke i zavrćem rukave i ponovo se sa sobom upoznajem..
Ti si mir... Ti si ruka pružena uvek kada treba, ti si topao i iskren zagrljaj, ti si vruć doručak i pečeno pile u 1 posle ponoći. Ti si da dođeš i premoren, da budeš tu kad niko nije.
Ti si povratak nade, a to je nešto. Ti si muzika za dušu koja se iz duše preliva na DJ miksetu. Ti si nežan dodir na obrazu, ti si najlepši prizor u zoru, ti si "helou" rečeno na poseban način. Ti si u meni, sa mnom, u zelenim suncobranima.
Ti si za čuvanje suza za lepe stvari, ti si za vatromet, ti si za bele golubove, ti si za afričku muziku i svetlost...
Ti si mir.
A mir je sve.
Dok se ne uplašim i pobegnem od mira u nemir.
Nesreća je što sam tako navikla. Što su mi u miru misli preglasne. Što nas one sabotiraju.
Nesreća je što znakovi pored puta ne znaju da vrište.
Sreća je što sam te upoznala.
Moje...Najmoje. Čak i kad postaneš ko zna čije.