Jedna rec,tako mala za sve sto ona zasluzuje...
Podstaknuta pisanjem jedne od blogerki,a i malopredjasnjim dogadjajem,resila sam da se i na ovaj nacin zahvalim svojoj MAJCI.
Ona,je osoba koja zivi zbog mene od trenutka kad me je rodila.Dala mi je zivot,a samim tim mi posvetila svoj.
Bila uz mene celog zivota.Davala mi snage da prezivim u najtezim trenucima.Naravno,prva se radovala mojim uspesima.Kad sam dobila prvu cetvorku i pocela da placem,i u njenom oku je zasijala suza,i tri sata mi je objasnjavala tablicu mnozenja.Ako je pitate sta zeli za neki praznik,odgovor je uvek isti:"Vi ste moje najvece nagrade,i vase petice su mi dovoljne."Zato,ja imam sve petice.
Kad joj vidim izraz lica dok ceka Milosa,a obicno kasni najvise 10 minuta,obecam sebi da cu uvek doci makar pet minuta ranije.Posle grada joj prepricavam sve dogadjaje u detalje,a ona kao da ima vrecu bez dna punu strpljenja za mojih hiljadu "al da znas kako je bio sladak..."
Ona,je prijatelj kakvog samo mozete pozeleti.Zato joj pricam sve svoje tajne,zato je masiram u dvanaest uvece iako sam mrtva umorna.Zato placem svaki put kada ode u hitnu jer joj je lose.Zato joj zelim da zivi sto godina i volim je beskrajno,a znam da to nije dovoljno da joj nadoknadi sve neprospavane noci i zivot ispunjen brigom.
Malopre,su me napali psi.Ogroman problem pasa lutalica necu sad da potezem,jer je u Srbiji vise drustva za zastitu zivotinja,nego za zastitu ljudi.Usla sam u stan tresuci se kao prut i jecajuci,a njoj je ispao tanjir iz ruke i poletela je ka meni da vidi sta mi je.
Zatim me je grlila dugo,a ja se osecala kao da sam beba,tako lepo i bezbrizno..A kako je njoj,to samo ona zna...
Zato,jer je volim odavde do neba i jos vise,jer bez nje ne bih imala snage da se izborim sa svakodnevnicom,jer zivi za mene i ja zivim da bi ona bila srecna,jer uvek ima pregrst saveta,jer je uvek iskrena,jer bez nje NE MOGU I NECU da zamislim svoj zivot,od srca joj porucujem jednu rec,vecu od svemira,dublju od okeana:HVALA TI MAMA!!!