Jedna rec,tako mala za sve sto ona zasluzuje...
Podstaknuta pisanjem jedne od blogerki,a i malopredjasnjim dogadjajem,resila sam da se i na ovaj nacin zahvalim svojoj MAJCI.
Ona,je osoba koja zivi zbog mene od trenutka kad me je rodila.Dala mi je zivot,a samim tim mi posvetila svoj.
Bila uz mene celog zivota.Davala mi snage da prezivim u najtezim trenucima.Naravno,prva se radovala mojim uspesima.Kad sam dobila prvu cetvorku i pocela da placem,i u njenom oku je zasijala suza,i tri sata mi je objasnjavala tablicu mnozenja.Ako je pitate sta zeli za neki praznik,odgovor je uvek isti:"Vi ste moje najvece nagrade,i vase petice su mi dovoljne."Zato,ja imam sve petice.
Kad joj vidim izraz lica dok ceka Milosa,a obicno kasni najvise 10 minuta,obecam sebi da cu uvek doci makar pet minuta ranije.Posle grada joj prepricavam sve dogadjaje u detalje,a ona kao da ima vrecu bez dna punu strpljenja za mojih hiljadu "al da znas kako je bio sladak..."
Ona,je prijatelj kakvog samo mozete pozeleti.Zato joj pricam sve svoje tajne,zato je masiram u dvanaest uvece iako sam mrtva umorna.Zato placem svaki put kada ode u hitnu jer joj je lose.Zato joj zelim da zivi sto godina i volim je beskrajno,a znam da to nije dovoljno da joj nadoknadi sve neprospavane noci i zivot ispunjen brigom.
Malopre,su me napali psi.Ogroman problem pasa lutalica necu sad da potezem,jer je u Srbiji vise drustva za zastitu zivotinja,nego za zastitu ljudi.Usla sam u stan tresuci se kao prut i jecajuci,a njoj je ispao tanjir iz ruke i poletela je ka meni da vidi sta mi je.
Zatim me je grlila dugo,a ja se osecala kao da sam beba,tako lepo i bezbrizno..A kako je njoj,to samo ona zna...
Zato,jer je volim odavde do neba i jos vise,jer bez nje ne bih imala snage da se izborim sa svakodnevnicom,jer zivi za mene i ja zivim da bi ona bila srecna,jer uvek ima pregrst saveta,jer je uvek iskrena,jer bez nje NE MOGU I NECU da zamislim svoj zivot,od srca joj porucujem jednu rec,vecu od svemira,dublju od okeana:HVALA TI MAMA!!!

Pa da kazem nesto i toj "tabu" temi... Ne,necu da pisem kako mi je debljina unistila zivot,kako je za sve kriva sudbina.Svesna sam toga da sam sama kriva za svoj izgled.Iskreno,ona jeste kriva za mnoge moje neuspehe i odbacivanja u zivotu,ali sve je to posledica moje nenormalne potrebe za hranom... Sa tri godine sam izgledala normalno.Od kad sam pocela sama da se hranim,sve vise sam se gojila.U prvom razredu sam imala 36kg,i svake godine se gojila bar 10kg(stidim se toga ali resila sam da budem iskrena do kraja...).Pa vi sad izracunajte do koliko sam sad dogurala.Mene je previse sramota da napisem.U svakom slucaju,DEBELA SAM,i to stoji.Doduse,izgledam normalno jer sam dosta visoka. Debljina...Oduvek sam znala da sam debela.I nisam se tesila da nije mnogo.Uvek sam bila predebela,a sad najvise.Da ne pominjem komplekse zbog svega vezanog za debljinu:kritike,omalovazavanja. Svako je imao prave reci za mene,svi su znali savrsene dijete,a niko nije mogao da zamisli kako je meni...Kad ceo zivot jedes,uzivas u hrani,ugojis se kao svinja,i onda moras da se odreknes svih tih lepih stvari...Da,u svim teznjama sam bila ambiciozna i uporna,samo sam kod mrsavljenja posustajala...Padala u depresije,pomisljala da se ubijem,naravno sve to lecila hranom,i tako u krug. Postala sam zavisnik od hrane. Znam to. Stigla sam i do famozne MATURE.Dan kad treba da izgledas odlicno i isto tako se doteras,jer ce inace da ti se smeje/ogovara te ceo grad.E,u toj sam ja situaciji sad.Sa sve svojih ...kg,sramota me je bre...Znam,reci cete "kad nije do sad razmisljala o tome,sta joj ovo sad znaci?" Svesna sam svih svojih slabosti i mana..Mekusac sam u zivotu...Prave prijatelje i nemam,uostalom retko i imam prijatelje,i ne krivim ama bas nikog zbog toga.Cure treba da nadju momke(a to pored mene nece moci),momci su vec dovoljno muskarci da se druze sa tamo nekom... Ma niko nije kriv...kriva sam sama... Samo da znate,resila sam da smrsam!!!A ako se ne sredim do mature,necu ni ici,neka mi to bude kazna sto sam jedna bolesno prozdrljiva osoba... P.S.I JOS SAMO DA SE ZNA:NE ZELIM NICIJE SAZALJENJE AKO JE NEKO OVAJ POST SHVATIO TAKO,SAMO U IME SVIH DEBELIH DA PORUCIM:"SHVATITE NAS,I AKO NAM NE POMOGNETE,NE VREDJAJTE NAS,I MI SMO LJUDI..:((" izvinite na ovako razbacanim redovima,umorna sam ...
