Jednoj posebnoj osobi...

...jer sam danima "lupala" glavu kako da joj zahvalim za sve sto je cinila za mene,i jos uvek cini.
Sto se uvek postavi kao starija sestra.
I dalje razmisljam,ali pravog nacina ne nalazim.
Pozvala bih "Sve za ljubav",ili bih iskocila iz aviona,ili nekako negde napisala njeno ime.
Da zna da znaci.
Da zivim u Zajecaru do sad bi se sigurno znale uzivo,pa bih u ponoc upala kod nje sa tortom.
Zaljubljena u njen osmeh dok mi pomaze da prebrodim razne velike i male probleme,osecam se kao da joj nikada necu vratiti za sve savete i noci koje je provodila pricajuci sa mnom.
Ona je magicna.
Uspe da me zasmeje i kad to niko uzivo ne moze.
Uspe da me rasplace jednom recju.
I da me zaseni mudroscu.
Moja najbolja drugarica,sestra koju nisam imala.
Moja "stara" teta Hyper.
Ona,kojoj zelim da nikad u zivotu ne oseti pravu bol i tugu,da je uvek prate sreca i zdravlje.
Da ostvari sve snove jer ne znam ko od nje to vise zasluzuje.
Najlepse je pozeleti nekome ono sto zelis sebi,zato,
Zelim da zna da znaci,a ovako samo moze da oseti.
Gomilu virtuelnih zagrljaja i poljubaca.
I jednu srebrnu malu suzu.
Jer ce uvek imati posebno mesto,tu na levoj strani.
A to je od mene najvise sto mogu da dam.
Lepo je znati da uvek postoji neko ko te voli i ko je tu, čak i ako te svi napuste...






