Zelje i razmisljanja petnaestogodisnjak(inje)a
Evo ja sklepala nesto za pismeni...A vi mi kazite na sta lici...
"Mozda treba da pisem klasicno;o tome kako zelim da zavrsim srednju skolu i upisem, fakultet...
Ali,verujem,u zivotu je vaznije da postanemo ljudi-uostalom,nije li to i osnovna teznja nasih nastavnika i roditelja?
Udisati zivot punim plucima i nauciti da cenimo prave vrednosti...kazu,to nam je cilj.
Jer,zivot je jedan i neponovljiv.
Osam godina osnovne skole prodje po nekom ustaljenom redu.Samo smo se mi vremenom
menjali,a cini mi se,opet,ostajali isti.Gledamo svet drugacijim ocima i svakim danom smo
bogatiji za neko novo iskustvo.
Ucimo izreke velikih ljudi i trudimo se da cenimo sve dobronamerne savete.Placemo zbog nekih
nebitnih stvari,spoticemo se o sitno kamenje.Velika dela nas u zivotu tek ocekuju,ali,sve je to
deo jedne velike staze koju treba preci...A staza je puna zamki.
"Prijateljstvo se ne bira,ono biva-neobjasnjivo,ko zna zbog cega..."
Zeleci da spoznamo ono najbolje u ljudima,da prihvatimo ono sto ne mozemo izmeniti i
skupimo hrabrosti da promenimo ono sto mozemo-trazimo mudrosti da ovo dvoje razlikujemo,
gledamo visoko,snivamo mnogo,zelimo najbolje.
Otvaramo sirom prozore zivota i posmatramo neko novo nebo.
Zavrsavamo osmi razred...Postajemo ljudi.
Svi smo stali na istoj raskrsnici,ali nam se ista svetla ne pale..."
