Bez naslova,po treci put
Jedna devojcica je bila.
Jedna devojcica se provela.
I vratila se...
Ista ta devojcica.
I ne,nije devojka.I dalje devojcica,nadajuci se da ce to ostati zauvek.
Na rumenom licu jedne devojcice,zasijao je osmeh.
Bez razloga.
Radi reda.
Devojcica je skinula sminku,usput uzivajuci u mirisu lavande.
Devojcica ne voli sminku.
Kaze da sminka skriva ono pravo u njoj.
Ono,zbog cega zeli da se Princ zaljubi u nju.
O,devojcica jos veruje u princeve...
Iako nijedan do sad nije uspeo da presece korenje do njenog srca.
Jedan,kome je to davno uspelo,ostavio je previse oziljaka...
...i sada to srce ceka jednog pravog princa.Ceka i devojcica.
I dok tako ceka,kroz glavu joj prolazi hiljadu misli,a noc se lagano prikrada...
...valjda,da je iznenadi s ledja.
Odjednom buknuse nocne svetiljke,i devojcica prepozna svoj lik u jednoj od njih.
Devojcicine oci zasjase...Pa ugledase potkovicu na nebu.
Bila je znatizeljna:Sta li to znaci...?
Sta znaci?
Uverena da ima neko tajno znacenje,trazila ga je medju razbacanim listovima svojih mastanja..
..ni tamo ga nije bilo.
Mozda...Mozda to samo znaci da ce devojcica nocas sanjati nesto lepo
Poput onih leptirica,livada,cveca....o kojima je pricala mama nekada.....
....a mozda devojcica samo zeli da veruje u to...
