Sreća je u malim stvarima

Ne shvatas....

posveceno — Autor tuzna @ 00:21

Ovo je prica koju sam slucajno nasla juce na internetu...Kako je samo istinita...Posvecujem je jednom momku,iako je nisam pisala...Iako je nikad nece procitati...

 
Ti ne shvatas sta je ljubav, ne shvatas sta je kada neko voli, ne shvatas sta znaci biti nekom najvazniji, ne shvatas kad si nekom sve.Ti ne shvatas sta znaci voleti i patiti, ne shvatas jer nikada patio nisi, jer nikada nesretno nisi zaljubljen bio.Ne shvatas kako neko moze presedeti noc gledajuci u neciju sliku, kako neko moze toliko voleti, kako ti neko toliko ljubavi moze dati.

Ti ne shvatas kako se neko moze tebe kleti, zbog tebe bolje mnoge stvari raditi, ti ne shvatas kako nekom najvrednija stvar na svijetu moze biti tvoja stara , iznosana majica...Ne, ne shvatas da mozes da me zaledis da se izgubium, da ne znam gde sam, ne shvatas da mozes da ucinis jednom izrecenom rijeci da se ja osjecam bolje.Ne mozes da shvatis da jos pamtim nas zagrljaj u gradu, ne mozes da shvatis da jos pamtitm tvoju prvu adresu sa kojom si me dodao na msn.Ne mozes da shvatis da pamtitm sve ono sto si mi do sada rekao..ne mozes da shvatis kako te toliko dugo mogu voleti. Ne shvatas koliko sam srecna kada mi se javis, koliko samo slatko spavam kada mi ti laku noc pozelis, ne znas koliko samo se smejem i koliko sam samo srecna kada si ti srecan.

Kada nisi tuzan i nemas problema, kada ne places i kada ti zivot ide, tada i ja sve da propadam u zemlju i da mi nikad nije bilo gore, stavim osmeh na lice.Zasto ? Ma ni ne mozes shvatiti kako je kada nekog volis a taj neko ti prica svoje ljubavne probleme, kada mu iz srca dajes savet kako ce sa curom dalje a ti zudis da jednog dana budes ta cura.Ti ne shvatas koliko boli kada volis a voljena ti osoba o drugoj prica, ne znas koliko boli kada brises necije suze a te suze teku radi nekog drugog.Ne znas ti kako je kada u svakom momentu pomislis na voljenu osobu, kada sve sto radis radis za nju, kada ti je ona motiv i inspricaija kada ti je ona ono najprece.Ne znas kako je kada o nekom mislis dvadesetcetiri sata na dan, kada ispisujes njegovo ili njeno ime gdje stignes.Ti ne znas sta su ljubavni problemi i jadi, ne znas kako je kad srce boli, ne znas sta znaci biti prevaren i ne znas sta znaci biti ostavljen : Ti ne znas kako je kada ti neko kaze NE , ne znas kako je kada uzalud volis... ne znas ljubavi kako je meni, kako mi je sto te uzalud volim.Tvoj ljubavni zivot sastoji se iz da i ne, dvije rijeci koje imaju najveci uticaj , tebi je dovoljno da pogledas nekog i da taj neko bude tvoj. Ti ne znas koliko jedna rec moze uticati, ne znas koliko povrediti ili usreciti moze, ne znas koliko jedna lepa rec moze ostaviti utisak...

Ma ti ne znas mnoge stvari o ljubavi, ne znas ni sta je ljubav, ni kako je prihvatiti, ne znas ni da sada ovo o tebi pisem , ne znas ni da te volim....

          ... iako to rekoh i dokazah vise puta....


Molim vas.....

Generalna — Autor tuzna @ 01:27

Zaboravi,izvini.Povredjujem ljude oko sebe...

Stepski,i dalje svaka cast. 

Prvi je put,da ne znam sta da kazem....

Glavu mi ispunjava roj misli....

Ali,kad god pocnem da pisem,nesto me prekine....

Nijedna rec nije dovoljno tacna....Iako znam koja je razlog ovih suza....

Znam i da sam sama kriva za sve...

Sad se samo treba suociti sa tom cinjenicom,i uraditi nesto povodom toga...

E,za to treba imati snage...

A ja trenutno nemam snage ni za sta...

Doduse,za to nikad nisam imala snage.....sto li me to sad boli?

I znam.....Znam da je predamnom jos jedna neprospavana noc.Puna teskih misli i poneke suze.

Samo se jos nadam,da cete mi vi oprostiti sto nemam sta da kazem....

Sto su reci presusile...

I sto moram da placem....

I nemojte me vise tesiti,dozvolite da odbolujem jednom do kraja,da me zaboli do dna duse,valjda me to opameti....

A osoba koja me je povredila,nije kriva....

On je samo rekao istinu....I to cak ni meni u lice.

I mozda je bolje sto sam to saznala.Bar necu ziveti u svetu iluzija i snova kao svaki put kad se zaljubim.

Vreme je da shvatim:debljini i ljubavi nema mesta u jednom zivotu....

Molim vas,tako vas lepo molim,precutite samo ovaj put...

I pustite me da odbolujem.

 


Moralo je i ovo jednom da se desi....

Generalna — Autor tuzna @ 23:53

Stepski,skidam kapu....

Gle cuda,zaplakah i ja u ovoj dvehiljadeosmoj......

Sudjeno je valjda tako...Poverovah i ja u sudbinu ovog puta....

Razocarala sam se....

Razocarala sam samu sebe,razocarao me je svet....

Razocarala me je osoba za koju nisam verovala da ce me ikad razocarati....

Osoba koja je davno prestala da veruje u ljubav....A ja joj pomagala da vrati veru,nabedjivala je da taj lep svet postoji....Obecavala joj ljubav koja je nece razocarati....

Sve dok ta osoba nije postala moja ljubav i razocarala me,a ni sama nije bila toga svesna....

Zasto i kako me je razocarala,ne pitajte....

Mozda je bolje da se ni sama ne podsecam toga....

Tih reci koje su kao na tri-cetiri-sad,slomile moje srce na dva dela....

Ma,kakvi dva,na hiljadu malih komadica....

A znam da sam sama kriva....I da nemam razloga da se ljutim ni na koga....

Opet,znate onaj osecaj kad vas izda neko za kog ste mislili da je savrsen...?

Jos bolje ako ne znate.....Zavidim vam na tome.

Sa radija odzvanjaju reci neke stare pesme...."There's no reason to cry...."

Joooj.....

Mozda je bolje da nista ne napisem.....

Nikad se nisam navikla da ustanem posle padova....

I svako razocarenje me pogodi taako duboko.....

Ali,kao da je nekog briga za mene....

Da se ponasam ili izgledam drugacije,mozda bi i saosecali.....

Ovako,ostajem samo jos jedna senka u nizu...

Koja je upravo izgubila svog gospodara...

 


Ono sto sam precutala...

o meni.... — Autor tuzna @ 13:02

Rekoh li ja da me teta hajper najbolje poznaje....?

Juce,eto,napisah pesmu,a ona me odmah prokljuvi....Kaze,nesto sam precutala...Jesam,jesam,priznajem....

Recimo....da ima jedan momak....

I da ja ne spavam po celu noc.....

I da drzim dijetu.....

Ali,nista nije vezano za LJUBAV....

Ni slucajno....

Osmeh mi na licu cim vidim da je online na Messengeru,a tek u gradu....

Ali,nije to LJUBAV....

Kako se zove....hmm....precutacu.....

Ali,on je u stanju tako lepo da prica sa mnom....Po ceo dan....

I zove me "mala"....

A nije mnogo stariji od mene....

Ne smeta mi.To zvuci tako lepo....

Jos kad zamislim kako to izgovara.....

I nije uobrazen.Uopste.Ali zaista.

Mada....ima neke lose navike,Poroke.

Ja mu rekoh par reci o tome....Popravice se.

I sad bih samo htela da znam:zasto sam neraspolozena kad god njega nema na internetu,

a zasto,pak,presrecna kad je tu...?

Zasto ne mogu da spavam po celu noc(evo cistog dokaza za to)?

I zasto....zasto bih da zagrlim ceo svet??

Molim vas,recite mi....

Ali,pssst,ni reci o LJUBAVI....

 

 

 (A post je napisan u 05:57....Cool)


Leptir

Generalna — Autor tuzna @ 19:55

Ti zivis kroz noc.....

Tvoja krila su posuta mesecevim prahom....

Sijas....

Treperis,a za sobom vuces i moje srce,koje tuce kao ludo....

Ponekad pomislim...Mozda je taj prah cudotvoran?

A onda se setim,onoga sto si mi stalno ponavljao:"Cuda ne postoje..."

Ponekad resim da verujem u to.

A ponekad se tesim,i mastam...

Zelim da budem tvoja leptirica.....

Zelim da letim sa tobom....Zelim da sijamo zajedno....

Pruzam ti ruku,ali ti si sve dalji....

Noc se gasi....

Zvezde nestaju....

Ti ne sijas.....

Pretvaras se u maglui nestajes....

Ostajem razocarana.Da li je sve bila samo iluzija?

Da li je to samo moja pusta zelja?I da li si TI,leptiru,proizvod moje maste...?

Ne,ne zelim da verujem u to...

Zelim da cuda postoje....Zelim da se cudo dogodi....

Svice....

Mozda....Mozda nije sve tako kao sto izgleda nocu...?

Mozda je mesec taj koji radi protiv mene....?

Mozda si ti stvaran.....

A mozda.....mozda.....

"Ljubav nije ono o cemu ti mastas,devojcice....."-tvoj glas....

Niz obraz mi kliznu suza...

I zasija...

Mozda sam,ipak,ja razlog tog sjaja...Mozda moje oci...

sijaju za ceo svet.....

 

{Nikom posveceno,jednostavno samo nadahnuce,nedovoljno opisano i nikad dobro kao iz "pera" flordelune,stepskog,pesmarice,haniballa.....}


Svima koji zele da odu[veshtichice,izvini...]

posveceno — Autor tuzna @ 02:39

 

Kad vec svi pisu o odlasku,i ponavljaju onu narodnu "Koga nema bez njega se mzoe",i niko me ne razume,da kazem zasto svako od nas doprinosi ovoj divnoj zajednici...



Domacica-i moram nju prvu da spomenem,jer je kao majka,jer je jedan jedini stub ove zajednice,jer nikad nije najavljivala odlazak niti je odlazila nenajavljeno.....Zato sto je uvek bila tu i mucki se trudila da se ne primeti da nije kao pre....A braon boja jer me podseca na kolacice :)

Shadow-i siva boja jer pristaje senci....Ona za koju svi kazu da "popuje",a meni se bas svidja sto svakome posveti vremena i po neki post...Brani mi da potpisujem blogere,al' sve se nadam da je to cisto da bih naucila da sticem svoje misljenje....I pise taako dobro.

Zaboravi-i crvena boja jer me podseca na ljubav.Uvek mi izazove osmeh,a tako je draga i nezna....A zelim joj da zaboravi sve sto treba zaboraviti.

Alapaca
-i ljubicasta boja,jer je tako obicna,a opet nekako jedinstvena i neobicna...I nimalo nije vestica...To je jedna dobrica u dusi koja je,cini mi se,isto tako krhka kao dete....

Dmc i force
-i plava boja jer je to boja slobode....Jer su oni nasi mozgovi,na neki nacin ocevi....Mislim da vise reci nije potrebno.

Jera-i,naravno,crno,jer je to njegov izbor i jer je jednostavan...On pronalazi prelepe pesme,i bas pogodi pravi trenutak da ih napise i da dirne svakog.

Quzma
-jer je vredan pomena iako ga nema vec duze vreme...

Hyperblogger-j
er ume da pomogne i saoseca sa ljudima...I ima jedno veliko strce i osmeh koji otvara sva vrata...I jer je volim kao sestru.... I zlatna boja jer je tako skromna,a ipak je neprocenjiva...

Cokoladna-jer pise tako lepe price....Braon kao cokolada-moj omiljeni slatkis,a cokoladna kao slatka,slatka i mila devojka...

Zaoduh-jer se pravi da je mehanicki covek,a njegovo srce je najvece od svih sa bloga....I jer je tako smesan kad se vidi da pokusava da prikrije raznezenost...I jer mi je mnoogo drag,as zbog toga....

Orashchitj-jer me nasmeje svakim postom....Jer voli sve oko sebe,i mnogo joj je stalo do drugih....

Biljche-i roze kao boja njenog bloga,kao simbol leptira koji zivi u njenoj dusi....Zato sto mnogo licimo,zato sto volimo iste stvari,zato sto njena krila daju sjaj i leprsavost blogu...

Tale-zato sto se stalno trudi da drugima docara svoja osecanja i zato sto je jednostavno-jednostavna.... I zelena kao boja njenog bloga...

Di-zato sto u svakoj njenoj reci osetiteneku raznezenost i razdraganost....Ali,nije tu cesto...I bebi-plavo,kaoneznost njenih reci....

Flordeluna-jer pise taako lepe pesme....I podseca me na tajanstvenost noci...

Bubi-jer se javi povremeno,napise dobar tekst pa se izgubi....A trebala bi da bude cesce tu...

Vastag-jer podseca na prolece i uvek oraspolozi divnim slikama...Zuta,kao Sunce.

 

Vidis,Isidora,to je bila ekipa....O kojoj sam ja pricala.Naravno,NIMALO manje vredni nisu noviji clanovi:

Heftalica-jer hoce(kao i ja) da bude odrasla,a i dalje je mala....I jer je jedna predivna osoba cije postove vredi citati... A narandzasta kao vesela boja njenog osmeha...

Stepskivuk-Jer je jedini neprevazidjen pesnik na blog.rs koji pise o jednoj ljubavi,jednoj zeni,a ume da dotakne svacije srce...Sivkasto,kao boja vukova.

Kaleidoskop-jer isto tako mnogo misli na druge i ima ogromno srce.I tako je raznolika,bas kao staklici i sarena boja koja me podseca na nju....

Siljka:Jer nimalo nije jednostavna kao njen blog-crno belo-,jer ume da docara svaku pricu makar ona bila i najobicnija,jer me podseca na zlogduha...Ne znam zasto...Laughing

Samoon01:jer je i on klinja,jer mi se svidja kako pise i jer.....jer je jedinstven?Smile

Svi smo mi JEDINSTVENI I NEPONOVLJIVI...I SVAKO OD NAS JE POSEBAN I NEPROCENJIV....I KAD NISMO ZAJEDNO,OSECA SE PRAZNINA....JA HOCU DA BUDE SVE KAO PRE,DA BUDEMO ZAJEDNO,SVI....! 

Cela ona jucerasnja situacija navela me je da se setim jedne price koju sam odavno cula,a nikad je nisam zaboravila....:

 

"Imao otac sedam sinova,i kada je bio na samrti okupi ih oko sebe i reče im: "Uzmite svaki po jedan prut pokušajte ga slomiti!" Svaki sin slomi svoj prut bez muke. "A sada mi dajte sedam prutova…" Otac zaveza sedam prutova zajedno konopcem i reče: "A sada da vidim ko će moći da slomi ovo!" Svaki od sinova pokuša slomiti sedam štapova povezanih zajedno, ali ni jednom to nije uspelo. "Zapamtite pouku", reče otac. "Budete li zajedno, nitko vam ništa neće moći!"

 

Razmislite o tome,dragi moji blogeri i blogerke,stara ekipo i nova ekipo,ljudi koji nestaju i oni koji su uvek tu....

Ja sam nekog zaboravila,svi blogeri su mi izuzetno dragi,samo,eto,nisam stigla sve da upoznam....

Kako je ovo krenulo od posta do posta,pretvorice se u domaci zadatak,znate onakav kakve smo pisali kad smo bili stara ekipa...?

Zahvalimo se svi domacici,i ucinimo ad sve bude kao pre....

Kad vas ja lepo molim...

I veshtichica,od koje sam ukrala ideju ...

Da sve bude kao pre,sa sve novim clanovima,drzim fige i ostavljam jedan ogroman osmeh.....

i jub

Volim Vas....sve onako zakljucno Laughing

A sad mi oprostite sto se pravih pametna,ovo je suvise naporno za mene... ,i shvatih konacno da je najbolje da ostanem jedan klinja...Sta ce mi da odrastem u zivotu....?

 


Blues,po drugi put

posveceno — Autor tuzna @ 20:51

Posto sam dobila kritike jer nisam dovoljno pisala o Bluesu,evo sad malo duzeg opisa ove prelepe muzike,a za sve blogere napomena:VREDI PROCITATI!

Uzivajte.... 



Blues(a u plavoj boji jer me podseca na plavo)je vokalni i instrumentalni oblik muzike, koji svoje korijene ima u američkoj muzici 19. vijeka. Prvih desetljeća prošlog vijeka izlazi iz anonimnosti i prodire u šire krugove američke i kasnije svjetske kulture.
To je muzika ciji se opisi mogu naci tek u tekstovima putopisaca, koji su na putovanjima američkim jugom opisivali pesme Afroamerikanaca, koji su uz tu ritmičku muziku sebi olakšavali rad na plantažama. Među prvim objavljenim blues kompozicijama s fiksiranim tekstom i potpisom autora smatra se pesma "Memphis Blues" od Williama Christophera Handyja kojeg su nazivali i "ocem bluesa" iz 1912. godine. Sledeće godine je ponovno objavljena, u novoj verziji i s novim tekstom bliža tradicijskom obliku bluesa u formi od 12 taktova. Prava na tu pjesmu je prodao za 100 dolara, a iste godine pesma "St. Louis Blues " i zatim "Hesitation Blues". Nakon što je objavio "Beale Street Blues" (1916.) g. seli se u New York gdje se nadao da će imati bolje uslove za rad i u kojem je otvorio vlastitu izdavačku kuću (Handy Record Company).Blues je preko Handyjevih pesama stigao i do Evrope i to zahvaljujući američkim vojnim orkestrima, koji su pratili američke vojnike za vreme prvih meseci Prvog svetskog rata. Tako se u Evropi počeo razvijati stilski blues, a među prvima su ga prihvatili francuski kompozitori Darius Milhaud i Maurice Ravel.

Godine 1920. izdana je ploča s Mamie Smith,





koja je prvi gramofonski snimak crnog izvođača bluesa. Prve pesme su postigle relativan uspeh pa se snimaju i druge dvije "Crazy Blues" i "It's Right Here For You, If You Don't Get It, 'Tain't No Fault of Mine", koje su postigle opsti uspeh i s time započinje era "klasičnog bluesa", karakteristična po pjevačima bluesa koje prate jazz muzičari poput Kinga Olivera, Louisa Armstronga, Sidneyja Becheta, Charliea Greena.

U bluesu se rijetko pjeva o sreći i zadovoljstvu, on je poezija čežnje, rastanaka i očekivanja, licnih katastrofa i padova. Govori o ljubavi zrelih ljudi, čija je ljubav ili jednostavna privrženost nastala s godinama, ili probuđena strast muškarca i žene. Ženska nevera u bluesu je vrlo često prihvaćena kao nužnost i neizbežnost o kojoj se uz igru reči pjeva na sasvim pomirljiv način.

Toliko o bluesu,a sad par redova o pevacu kog moj drug jako ceni,Garyju Mooreu.

Gary Moore

Gary Moore rodjen je 04.04.1952.godine u Belfastu, Severna Irska.

Prvu gitaru dobija od oca za deveti rodjendan,a prve note mu je pokazao ujak.

Vremenom,on pocinje cak ida bezi iz skole da bi svirao gitaru.Poceo je da slusa r'n'r muziku,a prva grupa mu je bila Colloseum2.

Sa njima nema mnogo uspeha,ali ga proslavlja sledeca grupa,Tnih Lizzy,sa kojom stvara legendarnu pesmu "Parisienne Walkways".

Gary je fantasticno svirao tu pesmu (i dan danas svira) a Phil Lynot (basista) fenomenalnim glasom doprineo je toj pesmi savrsenstvo.Phil Lynot je umro od droge.

Posle toga dolazi do raspada Tnih Lizzy-a,a Gary Moore nastavlja svoju rock karijeru.

Iz Thin Lizy-ja uzima bubnjara i klavijaturistu i nastupa sa njima sve do 1988.godine kada odlazi u Ameriku i posvecuje se Blues-u.


Upoznaje B.B.Kinga,Alberta Kinga i Alberta Kolinsa.Najvecu pomoc za Blues dobio je od cuvenog britanskog gitariste Petera Greena,i iz zahvalnosti je Gary svoj sledeci(cetvrti) album nazvao "Blues For Green".

Posle toga odlazi na turneju po ostrvu i postaje veoma slavan.

Gary se nikad nije zenio,ali kaze da ima 300 zena-svaka pesma je njegova ljubav i supruga.

Zadnji album je izdao 2007. pod nazivom "How Close As I Get",i posao na veliku turneju kojom je zahvatio i Srbiju,tacnije Beograd.

Danas,Gary ima svoj Radio Show na britanskoj radio stanici("History Of The Blues"),55 godina,i za njega kazu da tek sada pocinje da pravi PRAVI Blues.

 

A ja namerno nisam htela da trazim tudje reci,ovo su reci mog druga koje su me fascinirale,nadam se da ce i vas....

Za kraj,evo jos jedne Blues pesme

u izvodjenu,naravno,Garyja Moorea....

 


O Operi i Blues-u,i losem koje zaposeda blog.co.yu

Generalna — Autor tuzna @ 15:21

Blues...iliti BLUZ....

Pricam juce sa jednim drugom o muzici.

Covek slusa bluz.Zaljubljenik je u tu muziku i toliko.

A mene odusevljavaju ljudi sa stavom.Svidja mu se ta muzika-dozvolite mu da je slusa!

Zali mi se da mu ljudi non-stop ponavljaju da je to mracna muzika.

Po cemu se to zakljucuje??

Meni se bas svidja....Juce smo zajedno gledali par klipova i ja se odusevila.A i njemu bilo drago,videlo se,sto ima istomisljenike.

Ja sam se na to smeskala.A i razumela ga.

Uostalom,ja sam muzicar,pa zar nije na meni da razumem muziku?

Imajte razumevanja za ljude sa stavom.Moj predlog.Blues nije mracna muzika.

Ta tema me je mucila(nadam se da vise nece).

Sledeca je ona koja me nervira:kad rodjeni browser pocne da vas zeza....

Koristim operu jer je najbrza.A i svidja mi se.

Doduse,postove pisem iz mozille,zbog margine i apela biljane i teta hajper.

Ono sto me nervira je sto je moja voljena Opera 9.24 pocela da se buni.

Da je ne odrzavam,nije istina.

Posecujem je svaki dan i hranim novim sajtovima.

Doduse,ponekad je i ispraznim,cisto radi mira i reda.

A ona u znak protesta pocne da koci i da otvara pogresne stranice.

Sa mukom se oprostimo,instaliram je ponovo,a ona opet zeza.

Pa se razmislim,sigurno ima valjanih razloga za to.

Vec danima se po sajtu motaju bolesnici(izvinjavam se na izrazu,ali lepseg ne mogu da nadjem)

,zbog kojih se svi moji dragi blogeri odjavljuju i odlaze.

Kazu,pametniji popusta.

Ja sam cula jos jednu izreku:"Sve dok pametniji budu popustali,svetom ce vladati budale"

Zato,lepo vas molim da se vratite...

A komentare osobe koja nema pemtnijeg posla nego da vredja druge i dodeljuje im statuse, ednostavno obrisite i pravite se da ih niste ni videli.

Ajde,ucinite mi....

Da zaboravite sve budale i malo se opustite dok jos traje raspust,omiljen pevac mog druga i moja preporuka:

 




A ako nekom nece da se otvori klip,evo linka: Gary Moore

P.S.A knjigu "Meda peva bluz" vam ne preporucujem,ne radi se o bluzu,lazu....Laughing

Kad uhvati euforija....

posveceno — Autor tuzna @ 17:35

 Hristos se rodi jos jednom!

U Nemackoj se veruje da Sv.Nikola  pred Bozic donosi deci veliku vrecu punu poklona....Ja vam,eto,za ovaj Bozic poklanjam vrecu punu:

ZDRAVLJA-da se nikad ne zalite na bol

SRECE-da mi budete uvek nasmejani 

LJUBAVI-da vam uvek bude toplo oko srca

NOVCA-da konacno postane prevazidjen

RAZUMEVANJA-imajte ga i previse,i zanemarite reci svih onih koji vam nisu na prvom mestu

PRIJATELJA-da se nadju kad ostali zafale

POSTENJA-da se razlikujete od ljudi koji ciste savesti lazu svet oko sebe

ISKRENOSTI-...

DOBROTE-jer,dobro se dobrim vraca!

Neka Sveti Nikola bude uz vas,neka vam obasja put onom najsjajnijom svetloscu i danas vam ocisti srce i um....

Ja pocinjem iz pocetka...

Postajem bolja osoba....

"Zalila sam sto nemam cipele sve dok nisam videla coveka koji nema noge!"-mislite o tome....

Ususkajte se medju svojim najmilijima,oprostite im sve sto treba oprostiti,pogledajte stranicu o Bozicu, i uzivajte...

Mene je euforija uhvatila!

Voli vas Vasa raznezena zvezdica....Koja sija za sve vas...

Sijajte i vi za svoju porodicu veceras,sijajte cele godine.....Volece vas.

Vole vas.Verujte mi. 


O Bozicu....[i meni]

o meni.... — Autor tuzna @ 17:35

Dok napolju veju ogromne bele pahulje a ja pokusavam da se skoncentrisem na film sa TV-a,setih se da je danas 06. januar...Kazu,jedan od najsvetijih Hriscanskih praznika....

Bozic...

Nazalost,nisam dovoljno naucila o Bozicu.Znam samo da je vreme prastanja.Znam i da sam bila toliko gresna u protekloj godini....Jos se i nadam da je sve zaboravljeno.

Kazu,ljudski je prastati.

Bozic na stranu,i cinjenicu da je danas proslo vec sest meseci od rastanka sa osobom koja me i dalje zove "ljubavi" i sa kojom se cujem svakodnevno,nije mi ni do cega...

Umoru i malaksalosti,ni sama ne znam uzrok.

Nemam ideja za pisanje....Par puta pokusam da napisem clanak,pocnem i izgubim se u nekom delu kad pocnem da mesam stvarnost i virtuelni svet,srecu i nesrecu...

I vise ni sama ne znam sta da kazem.

Eto,planirala sam da pisem o Bozicu.Ali,opet se izgubih....

Nemam koncentraciju.

Isto tako,povrsno citam postove blogera.Shvatim sustinu,ali se ne uzivim.

Da li je to posledica gubitka kontakta sa stvarnoscu,ne znam.

Mozda je moj greh i u tome sto,kao sto rece stepskivuk,ne dozvoljavam stvarnom svetu da bude svestan mog postojanja.

Ili mi je lepse u virtuelnom svetu.Ovde gde imam prijatelje i gde rec ne zaboli toliko.

I gde sve ima neko carobno znacenje.

Resih da oprostim i priznam grehe.

Da izadjem na sneg,i ostanem napolju ceo dan.

Pokusam da pronadjem lepotu u svetu.Stvarnom svetu.Priznam mu da nisam bila cesto.

I on mi oprosti.

A onda mi oprostite i vi,jer necu biti cesto.

Bozic je,kazu,vreme prastanja...

Navlacim domacicine carapice i ususkavam se u okrilje svoje porodice.

Srecan Bozic!


Powered by blog.rs