Moralo je i ovo jednom da se desi....
Stepski,skidam kapu....
Gle cuda,zaplakah i ja u ovoj dvehiljadeosmoj......
Sudjeno je valjda tako...Poverovah i ja u sudbinu ovog puta....
Razocarala sam se....
Razocarala sam samu sebe,razocarao me je svet....
Razocarala me je osoba za koju nisam verovala da ce me ikad razocarati....
Osoba koja je davno prestala da veruje u ljubav....A ja joj pomagala da vrati veru,nabedjivala je da taj lep svet postoji....Obecavala joj ljubav koja je nece razocarati....
Sve dok ta osoba nije postala moja ljubav i razocarala me,a ni sama nije bila toga svesna....
Zasto i kako me je razocarala,ne pitajte....
Mozda je bolje da se ni sama ne podsecam toga....
Tih reci koje su kao na tri-cetiri-sad,slomile moje srce na dva dela....
Ma,kakvi dva,na hiljadu malih komadica....
A znam da sam sama kriva....I da nemam razloga da se ljutim ni na koga....
Opet,znate onaj osecaj kad vas izda neko za kog ste mislili da je savrsen...?
Jos bolje ako ne znate.....Zavidim vam na tome.
Sa radija odzvanjaju reci neke stare pesme...."There's no reason to cry...."
Joooj.....
Mozda je bolje da nista ne napisem.....
Nikad se nisam navikla da ustanem posle padova....
I svako razocarenje me pogodi taako duboko.....
Ali,kao da je nekog briga za mene....
Da se ponasam ili izgledam drugacije,mozda bi i saosecali.....
Ovako,ostajem samo jos jedna senka u nizu...
Koja je upravo izgubila svog gospodara...
)