Sreća je u malim stvarima

Jesam,bre,najbolja sam!

o meni.... — Autor tuzna @ 20:44

Hm...Evo vec pola sata se mislim kako da zapocnem post....

Ajde,sad mi slobodno recite kako sam zaboravila da pisem,pretvorila sam se u uvo.

Ali,kad vec mora nekako da se zapocne,da pocnem klasicno kao sto pocinju sve pripovetke:

Jednog lepog suncanog(dobro,nije bio suncan nego hladan) dana,ja sam otisla u skolu...

I tamo me je cekalo obavestenje da pocinje "sezona" takmicenja.

Nesto rano,zacudih se,ali ajde.

Kao po obicaju,nastavnica me prijavljuje za biologiju.

Naravno,biologija je moj fah.Moj teren.Moje prvo mesto.
Razredni me je pitao da idem iz srpskog,ali kako se biologija i srpski obicno podudaraju,odbila sam.

A i srpski je "teren" mojih drugarica,tako da tamo ne zalazim.

I tako je cela nasa generacija podeljena.

Ja i T uvek idemo zajedno na sva takmicenja(iako se ne druzimo nesto),ako neko ide na matematiku to sam ja(ali ove godine sam popustila),
fizika su Nikola i Aleksandar,hemija Filip i tako dalje.

I,kao i svake godine,ja pitala T da idemo na biologiju.

Sad,nije da ne mogu bez nje,ali nekako sam navikla.

I tek ce njeno:"Ma necu,ne znamo MI to..."

Ja precutim,racunam procice je do sledece nedelje.

[U  medjuvremenu,za takmicenje se prijavi Andjela,ona ciji je fah bio srpski.

Odnosno,kao,naterala je nastavnica...

Sad,recite da sam streber,ali u meni se naravno javi takmicarski duh.

I osetim se ugrozeno.

Jedan neprijatelj je na mojoj teritoriji.

Sad,jeste moja,ali je i dalje ugrozena...]

Da nastavim.

Kad sam sledeci put pitala T,ona mi je rekla isto.

Dakle(m),potpuno istu recenicu.

Ja se malo iznervirala,pa sklepala neki odgovor u fazonu:

"Pa ne znam za tebe,ali ja ZNAM."

Dolazimo do kulminirajuce recenice...

T:"Ma ti si najbolja...(i tu naidje ono dobro nam poznato kolutanje ocima)"

 

Tu mi je vec prekipelo,i samo sam se okrenula.

Na takmicenje sam resila da idem...I da budem prva.

A prijavila sam se i za srpski.

Bas mi je postalo zadovoljstvo da gledam dva para tih tako slicnih ociju kako se kolutaju...

...i da zamisljam kako ispadaju i nestaju zauvek.

Kad se na sve ovo doda i komentar mog dragog Matorog

"Pa dobro,streberu,lepo je sto seboris za skolu...Pazi samo da ne padne krv",

ostaje mi da se samo onako zlobno smeskam i hvatam za nos da proverim da mi nisu izrasli brkovi...

 

A sad me izvinite,odoh da strebam,skola je u pitanju.

 

P.S.I zaboravih da kazem,jeste NAJBOLJA SAM.....

...oce neko da se uveri?Wink 

 


Ko Sam Ja...?

o meni.... — Autor tuzna @ 12:59

 

 "Pomalo budna, pomalo snena
pomalo dete, pomalo zena
mala lisica u noci..."

Sinoc sam razmisljala...

Kad sam pocela da placem zbog jedne sitnice...

Pogledala sam se u ogledalo i rekla sebi:"Ovog puta neces da places.Ti si jaka,

ti imas snage..."

Uspela sam da progutam suzu ali me prekide misao:DA LI SAM?

JA-slozeno ljudsko bice.Milion likova,milion karaktera.I jedno srce.

Povremeno sam zlobna.Bolje receno,umem da teram inat.Ali ne stalno.Samo kad je neophodno.Kad se zamere.Takva sam obicno kad sam povredjena.

Sledece,kad sam tuzna.Placem.I hocu da sam sama.Jednostavno,sama.Cudno je sto se uvek tu nadje neko ko nece da ja budem sama,I opet se sve svede na inat.

Kad sam srecna,kad me uhvati euforija,dodje mi da zagrlim ceo svet.To uglavnom I radim.

 Kad sam ljuta,opet placem.I pokusavam da pocepam najjaci peskir.Ponekad kazem ono sto ne mislim.Ponekad osetim ono sto ne zelim.Dobro je sto me brzo prodje. 

Ponekad mi rano ujutru nije do price.Ni do “dobro jutro”.Ponekad vazim za glavnog papagaja.

Cesto mi dodju trenuci kad moram da budem sama sa sobom.

Sve iznad u kategoriju “kod kuce”.

U drustvu ne skidam osmeh s lica I glavni sam zabavljac.

U skoli…rekla bih,mesavina dve gorenavedene kategorije.Kad mi kako naidje.

Grickam zanoktice,imam masnu kosu.Ruke mi iz nepoznatih razloga stalno mirisu na mleko.
Povremeno sam klinka,povremeno odrasla.

Sve primam k srcu.
A zivim…u nekom svom svetu.Ne,tamo nisam princeza.To nien klasican svet iz bajke.Necu vam otkriti sta sam.

Volim navike,ne volim zaborav.

Verujem u ljubav I iskreno prijateljstvo.

Analiziram svacije reci I postupke,mrzim nepravdu.

Volim plisane igracke.Slusam balade.

Sanjam ruzne stvari,zivim lepe snove.

I cim nesto zasmeta,ja se iskljucim.Da ne povredi previse.

I to je valjda sve….
Milion lica,karaktera I boja,a samo jedno srce u koje sve to stane…

 

 

"Sta sam?Ko sam? Ja sam samo sanjar,

ciji pogled gasne u magli i memli,

živio sam usput, ko da sanjam,

kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji."




I mislim se,mislim....

o meni.... — Autor tuzna @ 14:16

...o cemu da pisem.....

...Ljubav mi dosadila,nauka me trenutno ne zanima...

U skoli ne stizem da pohvatam sve konce i koncice,porodica sve ok...

....Eto,opet se javljam...Ziva sam i zdrava...

Ovo me podseti na vreme kad mi dosadi pisanje dnevnika..

..i resim da najveci deo stvari zadrzim za sebe,jer su,ipak,previse male....

...I dalje se mislim...

.....a kad se smislim javicu vam!

jub :***


Sve u svemu,osecam se odlicno

o meni.... — Autor tuzna @ 12:21

 

Ustala sam u 11 sati,

jedva se izvukoh iz kreveta.

Onda primetih da me bole ledja.Vrat ne mogu ni da pomerim.

Verovatno od spavanja na gomili jastuka,jer bih u suprotnom zavijala od stomaka.

Dalje,boli me glava.

A nisam se ni sa kim svadjala.

Boli me,onako tupo,bez razloga.

Eto,doslo joj da boli.

Sledece,bez obzira na to sto sam izmucila ledja spavajuci na gomili jastuka,stomak me i dalje boli.

Rekoh,ajde da doruckujem.A smem da jedem samo tecno.Logicno,ne da jedem nego da pijem.

Skuvala caj.Popila caj.Pocela da se znojim kao nenormalna. 

Skuvala kafu,misleci da ce biti bolje.Odnosno,izmutila onu iz kesice.

Popila kafu od koje mi inace prodju sve tegobe.

Samo sto nisam ispovracala i kafu i caj.Ceo dorucak.

Zatim rekoh da prilegnem.Mozda mi bude bolje.Kao da jeste,pa ustanem da upalim kompjuter.

A onda mi se tako zavrti u glavi da sam morala opet da sednem..

I tako se jedva dogegah do stola,i evo me tu.

Da sumiramo na kraju:Spavala pet sati,ustala sa bolovima u vratu,ledjima,glavi,stomaku.

Od caja se znojim,od kafe mi je muka.

Brat me zeza da sam pijana.Mama me savetuje da jedem.Tata se ne javlja.

On je pokrivao celu noc.Valjda mu dojadilo.

Sve u svemu,kad zanemarimo ovih nekoliko faktora iznenadjenja,osecam se odlicno.....

(I smejem se,nije da nije....Smile )


Ono sto sam precutala...

o meni.... — Autor tuzna @ 13:02

Rekoh li ja da me teta hajper najbolje poznaje....?

Juce,eto,napisah pesmu,a ona me odmah prokljuvi....Kaze,nesto sam precutala...Jesam,jesam,priznajem....

Recimo....da ima jedan momak....

I da ja ne spavam po celu noc.....

I da drzim dijetu.....

Ali,nista nije vezano za LJUBAV....

Ni slucajno....

Osmeh mi na licu cim vidim da je online na Messengeru,a tek u gradu....

Ali,nije to LJUBAV....

Kako se zove....hmm....precutacu.....

Ali,on je u stanju tako lepo da prica sa mnom....Po ceo dan....

I zove me "mala"....

A nije mnogo stariji od mene....

Ne smeta mi.To zvuci tako lepo....

Jos kad zamislim kako to izgovara.....

I nije uobrazen.Uopste.Ali zaista.

Mada....ima neke lose navike,Poroke.

Ja mu rekoh par reci o tome....Popravice se.

I sad bih samo htela da znam:zasto sam neraspolozena kad god njega nema na internetu,

a zasto,pak,presrecna kad je tu...?

Zasto ne mogu da spavam po celu noc(evo cistog dokaza za to)?

I zasto....zasto bih da zagrlim ceo svet??

Molim vas,recite mi....

Ali,pssst,ni reci o LJUBAVI....

 

 

 (A post je napisan u 05:57....Cool)


O Bozicu....[i meni]

o meni.... — Autor tuzna @ 17:35

Dok napolju veju ogromne bele pahulje a ja pokusavam da se skoncentrisem na film sa TV-a,setih se da je danas 06. januar...Kazu,jedan od najsvetijih Hriscanskih praznika....

Bozic...

Nazalost,nisam dovoljno naucila o Bozicu.Znam samo da je vreme prastanja.Znam i da sam bila toliko gresna u protekloj godini....Jos se i nadam da je sve zaboravljeno.

Kazu,ljudski je prastati.

Bozic na stranu,i cinjenicu da je danas proslo vec sest meseci od rastanka sa osobom koja me i dalje zove "ljubavi" i sa kojom se cujem svakodnevno,nije mi ni do cega...

Umoru i malaksalosti,ni sama ne znam uzrok.

Nemam ideja za pisanje....Par puta pokusam da napisem clanak,pocnem i izgubim se u nekom delu kad pocnem da mesam stvarnost i virtuelni svet,srecu i nesrecu...

I vise ni sama ne znam sta da kazem.

Eto,planirala sam da pisem o Bozicu.Ali,opet se izgubih....

Nemam koncentraciju.

Isto tako,povrsno citam postove blogera.Shvatim sustinu,ali se ne uzivim.

Da li je to posledica gubitka kontakta sa stvarnoscu,ne znam.

Mozda je moj greh i u tome sto,kao sto rece stepskivuk,ne dozvoljavam stvarnom svetu da bude svestan mog postojanja.

Ili mi je lepse u virtuelnom svetu.Ovde gde imam prijatelje i gde rec ne zaboli toliko.

I gde sve ima neko carobno znacenje.

Resih da oprostim i priznam grehe.

Da izadjem na sneg,i ostanem napolju ceo dan.

Pokusam da pronadjem lepotu u svetu.Stvarnom svetu.Priznam mu da nisam bila cesto.

I on mi oprosti.

A onda mi oprostite i vi,jer necu biti cesto.

Bozic je,kazu,vreme prastanja...

Navlacim domacicine carapice i ususkavam se u okrilje svoje porodice.

Srecan Bozic!


Bez naslova no'2

o meni.... — Autor tuzna @ 19:02

Dok se iz velike elektricne kutije zvane TELEVIZOR cuju veseli deciji glasovi u izvodjenju pesmice "Zvoncici,zvoncici zvonite kroz noc,deda mraz ce nocas svaku ku.cu proc' ...." ,a eksterijer mog grada okupiraju snezne zvezdice,pokusavam da napisem pricu poput siljkine ili domacicine,ili makar da sastavim par stihova kao stepskivuk ili flordeluna,ali,ne uspevam....

A i nesto mi nije do pisanja veceras....

Svidja mi se da tako,jednostavno,lezim i gledam pahuljice....I pokusavam da izbrojim sve najrazlicitije oblike....Ali,ni to mi ne uspeva...

Vidi,ipak ih ima!Dve identicne!

I zaustavljaju se na mom prozoru....Bas se pitam,da nisu brat i sestra?Mozda blizanci??

Kao da cu da dobijem odgovor...

Okrecem se i nastavljam da zurim u prazno.

Odjednom mi je sinulo!Otvaram prozor i pruzam ruke...

A sjajne bele zvezdice mi slecu na dlan.Tako su lepe,male i nezne...

Ali,tope se....

Dve male kapljice na dlanu su me trgle iz mastanja.

Ubila sam dve pahuljice.A mozda i nisam...

Odjednom,sneg prestaje.Ne pada nekoliko minuta,a zatim se nastavlja.Sve je kao pre.

Pitam se:da li to nebo zali za pahuljama?Ili je to,jednostavno,slucajnost?

Mnogo je pitanja,a ja sam sebi obecala da veceras necu da razmisljam...

Toplina grejalice i belina snega me uspavljuju....

Sanjam...

Lebdim na oblaku...

Odozgo sve izgleda tako majusno...

Cak i svi moji problemi su mali...Sva moja pitanja imaju odgovor...

Lepo mi je.

Oko mene pticice.... 

Pevaju neku svoju melodiju i prave neartikulisane pokrete po nebu.

Njihova krila ostavljaju zlatan trag.

Zavidim im.

Ustajem na oblaku i sirim ruke. 

Osecam na licu topao vetar.

A onda,ispred mene dve zvezdice....

Pahuljice!

One dve sestre,koje su lezale na mojim rukama...

Pruzam se da ih uhvatim,privlaci me njihova belina.

Ali,nesto me opece.

Savest.

I budim se.

Najezila sam se.

Prozor je otvoren...

Odgovor domacici i zelje po drugi put

o meni.... — Autor tuzna @ 14:59

Osetih se pozvanom na docek nove godine u "Blogu otvorenog srca",eventualno proslavu druge novogodisnje veceri,pa resih da i ja doprinesem kafanici,jer mi sve nekako,dodje,sivo...

Daklem,ako smem,domacicinoj kafanici dodajem pregrst boja,onih najlepsih-duginih,i jos vise osmeha....

U znak protesta brisem suzu(domacice ne baksuziraj-ako placem te veceri plakacu cele godine)i krecem u organizaciju...

Pijanima vise vina,srecnima osmeha,deci srece,svetu ljubavi....to ja zelim!

Dalje,moja muzika je Djole,mozda u obzir dodje i RnR u nuznim situacijama,vazno je da se sve uklapa.

Sledece,necu vestacku jelku i sneg-vec je poceo da pada...Kupicemo jelku na pijaci ili cu ja uzgajati jednu malu,malecnu,a kao ukrase cemo staviti osmehe svih blogera....zvacemo je Nasmejana jelkica.

I kako je to domacica lepo sve srocila,necu da nastavim da ne bih uropastila.Samo pitanje-da li se moji predlozi prihvataju??

Sad,o zeljama.

Jos jedna godina je ostala za nama,godina puna osmeha,suza,nervoze,ljubavi,opet osmeha i tako u krug....Kazu,za svakog postoji nekq godina,koja ce biti savrsena i u kojoj ce mu sve poci za rukom.Verujte u to!

Jer,ako u nesto cvrsto verujes-ostvarice ti se..

A kako je moja glaica puna pitanja bez odgovora,kad mi se ucinilo da sam dosla do odgovora na jedno od njih,ja sam napisala

"Zasto mi svako 31.12. kaze "Srecna nova godina!"??

Zasto,recimo,neko ne kaze "Zdrava nova godina!" ili "Mirisna nova godina!" ??"

Medjutim,bila sam tako blizu a tako daleko,ali ni na ovo pitanje odgovora nigde...

Zato,ja vam zelim po malo VESELU,po malo TUZNU,po malo MIRISNU,po malo CVETNU  i po malo ZDRAVU novu godinu...!Samo ostajte tako veseli,nezni,mirisni,zdravi,cvetni,sareni,jednobojni i po potrebi strogi....I ne menjajte se ni zbog koga!!

A sad me izvinite,dok mi ne otpadnu svi nokti,jedva nabadam po tastaturi ...Laughing 

ljuuuuubiiiiiiiiiiiiim sve blogere i blogerke,njihovu decu,unuke i praunuke.....

Samo nek je nama nas!

P.S.A ispod jelkice,po jedan

  za svakog....

 

 

Voli vas vasa ....


O [N]ovoj godini...

o meni.... — Autor tuzna @ 22:36

Eto,doslo mi da pisem,pa se setih da sam zapostavila ovaj praznik koji mi danima najavljuje svoj dolazak,a ja obavestenja uporno sklanjam u stranu,zaokupljena drugim stvarima...

Mislim da je vreme da malo okitim svoj blog novogodisnjom euforijom,nabacim mu osmeh i 

oteram sve tmurne oblake koji su ga okruzili ovih dana....

 Kazu,pred docek Nove Godine treba sumirati "rezulate" iz stare i postaviti sebi nekoliko ciljeva za narednih 12 meseci....

Zaista se kroz maglu secam prethodnih meseci...

Rekla bih da su mi u secanju ostale samo one najvaznije,pretezno lepe stvari...I to mi se svidja

Znam da mi je ovo leto bilo kao nijedno pre njega,da sam dozivela svoju prvu ljubav,

naucila da se ona nikad ne zaboravlja,provodila se bez grize savesti i postala mnogo bolja osoba....

 Onda sam malo zbog te iste ljubavi patila,malo se razocaravala,malo se mucila oko skole i na kraju uspela....

Docekala sam i decembar,poslednji mesec ove godine...

Docekala ga rasirenih ruku i otvorenih vrata,sa knjizicom punom petica,

jednim velikim osmehom na licu i ciste savesti...

Vreme je proletelo...Eto,dogurah ja i do drugog polugodja osmog razreda,perioda kad donosimo svoje prve odluke

 i kad nam najvise fale roditelji...

Prezivecu ja i to,znam... 

Jedina stvar zbog koje se ne radujem Novoj Godini je to sto cu u septembru ostati sama,Milos odlazi na fakultet...I jedno zbog toga bih sad volela da zaustavim vreme,bas sad,i da ne ode od mene....

Jer,posle fakulteta sledi zenidba,i ja vise nikad kao sad necu biti njegova mladja seka sa kojom 

ce se redovno svadjati,ali je cesce poljubiti kad ga pogleda onako tuzno....

Zato njemu za Novu Godinu obecavam da cu  do septembra biti najbolje sestra na svetu,i poklanjam mu osmeh....

Prva zelja istrosena.Prvo obecanje dato.

Sledeca stvar,zbog koje mi se ova godina nije dopala,jeste moja preterana dobrota.

U ovoj godini sam prastala vise od svih ostalih...A nije mi se vratilo ni malo.

Moje drugo obecanje je da cu biti manje dobra,a vise sebicna.Koliko god mogu.

Jos samo jedna zelja....

Razmisljam,i vidim da sam ono najvaznije izostavila.

Ono sto vi ne znate,a sto se desilo u skorije vreme,je to da mi je deka bio u bolnici...

Covek,za kog sam vezana celog zivota...On moj nabolji prijatelj,ja njegova unuka-muka,kako on to voli da kaze....

Toliko sam se isplakala zbog njega....Nedelju dana sam zivela u strahu...

Ali,nisam imala snage da to prenesem na blog.Mozda je tako bilo i bolje.

Moja treca i najvaznija zelja je ZDRAVLJE.I porodica.Tako,dva u jednom.Ako moze.

Zelim,da Nebo mojoj porodici da zdravlja i snage da ostanu uz mene zauvek,a posle kako im Bog da....Smile
I,pozelela bih jos nesto,a znam da nemam vise prava na zelje....

Bila sam dobra,a i ovu zelju mogu sama sebi da ispunim,tako da cu i to da vam sapnem:

Zelim,da postanem jaca osoba...I da imam snage da se izborim prvo sa sobom,a onda sa ostatkom sveta....

Eto,to su moje zelje....

Slucajno bacam pogled kroz prozor i vidi ispunjenje jedne ranije zelje:pada sneg....

Tako sam ispunjena....Prelepo je.....

Pada sneg,stan je okicen,odelce cu da kupim......

Bice to odlican docek! 

P.S.Hvala vam,drage moje hyperblogger,biljche,shadow....sto ste opet tu!

Tako je lepo kad smo opet zajedno....

A domacici svaka cast....!

Volim vas,sve vas volim koliko mogu,onako iskreno i decije.....!


Sarena slikovnica i moj s(a)vet

o meni.... — Autor tuzna @ 14:06

Evo zasto sam ja danas bila srecna:

1.Straj!Strajk!Strajk!:) i skraceni casovi,naravno

2.odlozen kontrolni iz hemije

3.pomirila sam se sa drugaricom

4.moj domaci se odlicno odradjuje

Eto toliko.....

Nesto sam razmisljala,i napravila svoju slikovnicu:

 

Srecu neko nalazi u malim stvarima:

jednom dodiru  

 

jednoj jutarnjoj kafi 

prvom prolecnom cvetu

jednom sneznom jutru

jedon dobrom provodu

kockici cokolade

onome u sta svi veruju

necijem malom osmehu


dragim ljudima

E,ti ljudi ce i naci SRECU.

 

 A ima i drugacijih....Oni koji traze srecu u

 

 

 

 

Oni je nece pronaci...Jer ce uvek zeleti jos...A POHLEPA nije isto sto i SRECA...

 

Ne kazem,nekome su te stvari zaista potrebne   

Ali,ovde pricam o onim drugim ljudima... 

 

Ako spadate u takve,verujte da nikad necete biti srecni...Zato,naucite da pronadjete srecu u onim malim,beznacajnim stvarima... 

Ja sam to naucila....:*** 


Powered by blog.rs