Sreća je u malim stvarima

Zelje i razmisljanja petnaestogodisnjak(inje)a

Generalna — Autor tuzna @ 22:31

Evo ja sklepala nesto za pismeni...A vi mi kazite na sta lici...

"Mozda treba da pisem klasicno;o tome kako zelim da zavrsim srednju skolu i upisem, fakultet...
Ali,verujem,u zivotu je vaznije da postanemo ljudi-uostalom,nije li to i osnovna teznja nasih nastavnika i roditelja?
Udisati zivot punim plucima i nauciti da cenimo prave vrednosti...kazu,to nam je cilj.
Jer,zivot je jedan i neponovljiv.

Osam godina osnovne skole prodje po nekom ustaljenom redu.Samo smo se mi vremenom
menjali,a cini mi se,opet,ostajali isti.Gledamo svet drugacijim ocima i svakim danom smo
bogatiji za neko novo iskustvo.

Ucimo izreke velikih ljudi i trudimo se da cenimo sve dobronamerne savete.Placemo zbog nekih
nebitnih stvari,spoticemo se o sitno kamenje.Velika dela nas u zivotu tek ocekuju,ali,sve je to
deo jedne velike staze koju treba preci...A staza je puna zamki.

"Prijateljstvo se ne bira,ono biva-neobjasnjivo,ko zna zbog cega..."

Zeleci da spoznamo ono najbolje u ljudima,da prihvatimo ono sto ne mozemo izmeniti i
skupimo hrabrosti da promenimo ono sto mozemo-trazimo mudrosti da ovo dvoje razlikujemo,
gledamo visoko,snivamo mnogo,zelimo najbolje.

Otvaramo sirom prozore zivota i posmatramo neko novo nebo.

Zavrsavamo osmi razred...Postajemo ljudi.

Svi smo stali na istoj raskrsnici,ali nam se ista svetla ne pale..."


Jedan devetnaestogodisnjak vise...

Generalna — Autor tuzna @ 03:03

...i jer je u jednom obicnom danu jedna zvezda zasjala jace...

Jer je dan poceo nasmejano,jer se za tren oka mali stan ucinio tako velikim da je u njega stalo osam velikih srca...

Jer su dan obelezila dva srca,sa onim velikim natpisima "najboljem bratu" i "volim te"...

I...jer su oba bila namenjena jednoj osobi.

Jednoj izuzetnoj osobi...

Velikoj Osobi,jos jednom matorcu koji zauzima najveci deo u srcu Male Devojcice...

Jednom matorcu koji je Malu Devojcicu cuvao oduvek...

 

Koji je pazljivo sa samo cetiri leta ljuljuskao kolica...

Koji je branio od prvih batina...

Koji je savetovao kod prvih simpatija...

Koji utesi kad place...

Jednom matorcu koji nije kao ostali...

Koji je tako poseban...

Koji ume lako da zasmeje,koji je sarmer u dusi,koji je svaler i nezna dusa u jednom..

Spojiti nespojivo...

Dodati sve lepe osobine...

I jednu Malu Devojcicu za paziti...

I jedno ime...

...i dobiti matorca koji je danas napunio 19 godina...

Bas,matorac...

Matorac,na ciji su se racun danas zbivale sale...i zbog kog se okupila cela Porodica.

Samo da bi pokazala koliko taj matorac vredi...

...a vredi...neopisivo

I posle nekoliko sati halabuke,sve se stisalo...

I kao sto to obicno i biva,tisina je zasvirala svoju melodiju...i Sunce se uspavalo...

Onu melodiju,kojoj niko ne moze da odoli.

I sada...

jer je lice jednog umornog matorca uronilo u mek paperjast jastuk,jer je ukrasni papir pobacan po sobi a pecenje uredno smesteno u frizideru...

i jer tamo,pored matorca,jedna Mala Devojcica pazljivo udara nesto po tastaturi...

 I jer se na ekranu redjaju reci jednog lalosa koji Maloj Devojcici mnogo znaci...:

 

 

"Novo jutro već dan dobrano nače
razlilo nebo svoju tminu
laloš matori i jedno đače
u sred ravnice i u Negotinu... div> 

 Kroje divane opasno čudne
premošćavaju jaz generacijski
dve glave smešne, ali još budne
pričaju iskrenao i odistinski .

Prošlo je tamo slavlje rođendana
poslednji šlag je pokupljen prstom
i priča krenu od pre par dana
da l' stigla je ona poruka s krstom .

U obe glave inspiracije puno
svitanja neka naslutiše nova
al' najedared vetar je dun'o
vetar onaj, što tera u snove...

u srcu laloša dragi je gost
dok čita rime, tužne il' medene
reče, idem, da čitam post
da mi se ugreju, noge ledene .

i tako ko zna o čemu će još
neko se čudno prijateljstvo stvara
dok nebom jedri srebrni groš
i još su budna,
dva čudaka kraj računara"

 
 Zbog svega toga.....

Sa naslovom,prvi put....

Generalna — Autor tuzna @ 15:26

....iliti izgubljena u prevodu....

Samo da kazem da ona devojcica...Nikako ne voli utorke...

Utorkom po ceo dan trci levo desno...

Jedna skola,sruga skola....

...Trening...

...Informatika....

Bas nikako,nikako ne voli utorak!

I zato ce danas,u pokusaju da ulepsa bar jedan u nizu (konstantno) tmurnih utoraka samo solidarisati sa Balasevicem i otrcati da pozavrsava obaveze...A kad utorak prodje....

""Jos jedan utorak, ne, to ne mogu da podnesem
taj dan je baksuzan, zar nije dosta sto je jesen
utorke mrzim i tacka

Jos jedan utorak koji me zatice na delu
barut na jastuku i otisci na stranom telu
gorki su utorki al' uvek

Jos jedan utorak, sto ja ne bezim, zar sam vezan...?"
 


Bez naslova,po treci put

Generalna — Autor tuzna @ 01:47

Jedna devojcica je bila.

Jedna devojcica se provela.

I vratila se...

Ista ta devojcica.

I ne,nije devojka.I dalje devojcica,nadajuci se da ce to ostati zauvek.

Na rumenom licu jedne devojcice,zasijao je osmeh.

Bez razloga.

Radi reda.

Devojcica je skinula sminku,usput uzivajuci u mirisu lavande.

Devojcica ne voli sminku.

Kaze da sminka skriva ono pravo u njoj.

Ono,zbog cega zeli da se Princ zaljubi u nju.

O,devojcica jos veruje u princeve...

Iako nijedan do sad nije uspeo da presece korenje do njenog srca.

Jedan,kome je to davno uspelo,ostavio je previse oziljaka...

...i sada to srce ceka jednog pravog princa.Ceka i devojcica.

I dok tako ceka,kroz glavu joj prolazi hiljadu misli,a noc se lagano prikrada...

...valjda,da je iznenadi s ledja.

Odjednom buknuse nocne svetiljke,i devojcica prepozna svoj lik u jednoj od njih.

Devojcicine oci zasjase...Pa ugledase potkovicu na nebu.

Bila je znatizeljna:Sta li to znaci...?

Sta znaci?

Uverena da ima neko tajno znacenje,trazila ga je medju razbacanim listovima svojih mastanja..

..ni tamo ga nije bilo.

Mozda...Mozda to samo znaci da ce devojcica nocas sanjati nesto lepo

Poput onih leptirica,livada,cveca....o kojima je pricala mama nekada.....

....a mozda devojcica samo zeli da veruje u to...

 

 


Jos jedan dan...

Generalna — Autor tuzna @ 18:16

...ode u nepovrat.

Pocela sam da se vodim mislju "Jedan je...",kao sto je,recimo,samo jedan 06.03.2008-me...

I uzivam u svakom danu.

Iako sam juce plakala(hvala baladasevicu i hiper za sve reci utehe),danas se vec smejem.

I poklanjam kratku pricu iz nekog zabacenog kuta u srcu,nabacane redove od kojih ce,nadam se,ispati nesto...U inat magli,kisi i sivilu!

 

 Prolece?Prolece pocinje onog trenutka kad prestanem da ucim i moje stalno mesto postane ono mekano cebe pored prozora.

Prolece pocinje onog trenutka kad mi Sunce pokloni svoj prvi osmeh.

I kad jos vecim osmehom uzvratim.

U moje misli uvlaci se magla...

Ista ona koja je danas obavila moj grad.

Povodljiv,kakav je,odmah je posustao i postao setan.

Secanja se prikradaju poput puzavica,i pobedjuju-polako ali sigurno!

No,ovog puta im to necu dozvoliti...

Ljubav je u vazduhu.

Sreca cveta po livadama,

SUTRA uvek postoji i ja zivim za to sutra...

...ma kakvo bilo!Jer,i ono ce proci...

Proci ce mnoga proleca,jeseni i snegovi...

Mnogo osmeha i suza,mnogo neprospavanih noci.

Sve je to deo odrastanja.

Ali,obecavam

Beskrajna prostranstva mojih snova!

Obecavam,nikad se necu preseliti...

...I nikad pronaci bolje mesto za mastanje!

Ne dam da mi diraju snove i barsunasta jutra iz mog sveta!

Jer,ona je oaza...Koja pripada samo meni...

A Sunce mi je jutros sapnulo da dolazi prolece!

 

I dok sa zvucnika odzvanjaju ozbiljne reci iz Balasevicevih pesama,ostajem zagledana u maglu..

Ko zna sta tek ona krije! 

 


Noc...

Generalna — Autor tuzna @ 23:58

Hladnoca je obavila prostor...

Psi,umorni od zavijanja,polegali po mokroj travi.

Siri se tezak miris. 

Drvece se ne pomalja,od straha reklo bi se.

Na staroj polomljenoj klupi lezi sklupcan covek.

Kao da ga ne dotice tama koja halapljivo zdere sve oko njega.

Ususkan u neko poklonjeno cebe sanja svoje snove.

U koje niko ne sme da zaviri...

A sa prozora sve to posmatra decak.

Po glavi mu se mota hiljadu misli.

Teskih.

I bas on ne moze da spava.

U daljini zaskripa kapija...

I poce neka tiha,uspavljujuca muzika.

Majusne decakove oci pocese da se sklapaju kao omamljene.

Na terasi neke kuce stajala je devojka,sa violinom.

Decak nije imao snage da protrlja oci i uveri se u istinu,samo je skliznuo u postelju...

Kazu,ta devojka zove se Noc.

A cini je hiljadu zvezda.

Tu je,da nas podseti da je jutro pametnije od veceri,i da se tama sklanja pred svetloscu...

Decak sada sanja zvezde i neka daleka prostranstva.

Mozda je u snovima zaista lepse?

I jos...Noc je tu da nas ususka i poljubi kad mama i tata spavaju.

Vetar.

I opet skripa kapije.

Covek sa klupe se okrenu na drugu stranu,i stegnu jace pohabano cebe.

Decak uroni jos cvrsce u zlatne snove...

Oprostite,otimaju me senke noci...

A i zvezde opominju!

Trba docekati Sunce!

 


Do you believe in magic...?

Generalna — Autor tuzna @ 15:30

magija

 

Mislis da mi znace reci?

Sad?

Posle toliko uplakanih noci?

O,varas se...

"Ja cu zauvek biti tvoj,htela ti to ili ne."

Teske reci!I da li je to pretnja??

Za razliku od tebe,mene su roditelji naucili poslovici "Ispeci pa reci"...

I ne doticu me vise tvoje reci!

Cisto da znas!

I ne,nikad vise neces biti moj...Nikad!

Hteo TI to ili ne

Dosao je moj red za povredjivanje...A bas iz inata necu da povredjujem!

Necu da budem kao ti

To ce te vise zaboleti,veruj mi...

Poznajem te(nazalost) veoma dobro,dragi moj...

Ma vise mi nisi ni drag,ostao je samo trag neke proslosti

...koju bih da zaboravim

 

 

 

O,ja verujem u magiju....

PUF i nestao si iz mog zivota...

A ja se i dalje smejem....

Lepse i jace nego pre! 

 

{Hvala ti sto si mi ulepsao ovo popodne pomogavsi mi da shvatim da te vise nema u mom zivotu...

...a da li Vi verujete u magiju?Smile }


Ispravka..

Generalna — Autor tuzna @ 15:36

 

Ne,pesmu Desanke Maksimovic nikako niste trebali shvatiti negativno,gospodo...

Slucajni prolaznici u mom zivotu koji mi svakim danom znacite sve vise!

Moja dusa sija kroz pukotine koje zarastaju...

I raste...

Raste...

Do neba,i jos vise!

I dise mart,vetar,sunce...

Mesavinu trava i lepotu prirode

Ljubav koja provejava iz svakog oka

Iz travke

Iz krila onog vrapca

Prolece!

Jedna rec.

Ne,leto mi nije omiljeno godisnje doba...

A nije ni jesen,zima....

....!

Lepota!

Radost!

I ovaj osecaj,u trenutku kad se vide mirna povrsina vode i par ruku...

 

  "Once more, you opened the door
And you're here in my heart,
and my heart will go on and on."

O,ne,naravno da nisam tuzna!Naprotiv!

prolece 

 

"sećam večeras,dok posmatram laste
I pupoljke rane,
Kako srce moje polagano raste,
Ko vidik u lepe nasmejane dane;

Kako s mladim biljem postaje sve veće

I lako ko krilo,
I kako mu celo jedno nebo sreće
I pakao bola ne bi dosta bilo;

Kako čezne za svim što bi život mogo
Lepog da mu dade,
I da mu ničega ne bi bilo mnogo:
Tako su velike čežnje mu i nade.

Osećam da dosad sve je bilo šala
Moga srca vrela,
Da još nikom nisam svoju ljubav dala
Koliku bih mogla i koliku htela;

Da u meni cela nežna plima
Reči nerečeni;
Da bih srce mogla poklanjati svima,
I da opet mnogo ostane ga meni."



Svejedno mi je

Generalna — Autor tuzna @ 02:04

Ma sta da se tuzno zbiva
u srcu mom:
ja sunce volim.

Eno ga bukti u vidika
nemirnom naboru;
eno ga leprsa u bulki
krilatom saboru;
eno ga smeje se blistavo
na reci ispod mosta.

I meni je dosta,
da sve zaboravim:
jer kratko boravim
ovde, gde me je srce zabolelo
i zivot cudno zavolelo.

Svejedno mi je,
ma sta da se tuzno zbiva
u srcu mom:
ja zivot volim.

I u tezak dan meni je dosta
za srce vreli makov cvet,
za oko blistav tica let,
za dusu s grane pesmica prosta,
jer zakratko ovde boravimo
i jednom cemo da se zaboravimo:
i rumeni makov cvet,
i srebrni tica let
i pesmica sa grane
i svi zbog kojih mi tuzno biva.
O, svi mi sto slucajno zajedno
gledamo neba lepotu.

I znam, u novom zivotu
zaboravicemo ovaj zemlje kraj
i necemo nikada ponovo
u sunca gledati sjaj.

Svejedno mi je,
ma sta da se tuzno zbiva
u srcu mom:
jer proci cu ja,
a proci ce i mrtvo kamenje
po kome sam gazila;
proci cu ja,
a proci ce i vecno plamenje
sa koga mi svetlost slazila.

Proci cu ja,
a proci ce i poljane ravne
pokraj kojih sam hodila;
proci cu ja,
a proci ce i planine davne
iznad kojih se visoko
misao moja svodila.

Proci cu ja,
a proci ce i sve sto sam
mimogred ili duboko volela;
proci ce sve,
a proci cu i ja, mada me je bolela
dusa nasih neizbezna sudbina.

Svejedno mi je,
ma sta da se tuzno zbiva
u srcu mom:

Znam, jednom na sve zaboravicu.
Sve sto se ovde zbilo
ponoviti se nece tamo
gde bez kraja boravicu.

Znam, sa svojom krtom stabljikom
duse moje bela cvast,
i moja beskrajna zelja
za zivotom,
i moja bolna strast
za lepotom
uvenuce u tamu.

Znam, tad zaboravicu
koliko sam na zemlji
grabljivo volela
sebe samu

 Desanka Maksimovic 


Shadow

Generalna — Autor tuzna @ 01:48

Ali,stvarno mi nije jasno zasto si ti lepak za budale i zasto se svi namerace na tebe.....

...Ali zar ti nimalo nije zao ljudi koji vole da te citaju?

Odes bez najave po ko zna koji put....

....Treba li da se solidarisem?Jer,hocu,sa zadovoljstvom!

 

 

 

 

Nadjite mi njen mail pod hitno...


Powered by blog.rs