Mrzim jesen.
Slucajnosti li-i posle godinu dana post sa istim naslovom...
Citam phedrenodelaunay-in post i uranjam u svaku recenicu...
I dobijam cudno neko nadahnuce.Novo.
Znate(da,naravno da znate..),ja mrzim jesen.Tako nekako uvek pred jesen ja postanem kao i sad,sva kenjkava i nikakva.Sve mi je dosadno,a nemam snage da se pokrenem.
Ne,ne mrzim jesen kao jesen.
Mrzim kise,mokre noge,pokvarenu frizuru i teske kisobrane.
Sve one stvari koje jesen cine odvratnom.
I mrzim sto za dva dana polazim u srednju,gde treba da menjam zivot iz korena.
Da pocinjem iz pocetka.
A nemate pojma koliko ja volim uobicajenost i jednolikost.
Mrzim to sto cu ponovo morati da se vrtim u krug i da sklapam prijateljstva.
Polovinu starih prijatelja sam izgubila,i to bas onih za koje sam mislila da ce trajati zauvek.
Valjda to u zivotu uvek tako ispadne.
I dok pokusavam da definisem svoje stanje(ne,nisam depresivna i nisam(vise) nervozna),resih da vam otkrijem tajnu...
Od nedavno verujem(a ne znam ni sama kako mi je to palo na pamet),da ce mi se upravo nesto najlepse desiti na jesen.
Valjda da bi mi ista brze i sto bezbolnije prosla.
Pa da naidje zima,moje doba za sanjanje.
E,zimi cu pisati neverovatne price.
Zimi cu se preispitivati i proveravati svoje zelje-nije li se neka od njih slucajno ispunila.
Vidite,kako brzo leti vreme...Evo danas vec jedanaesti mesec boravka na ovom mestu.
Znam,nije sve ni priblizno onoj atmosferi od ranije,ali mi je prosto priraslo srcu.
Postoji nekolicina ljudi koje cu pamtiti dugo posto odem odavde i pronadjem neke nove luke.
Ili ne pronadjem...
Pa,prezivecu i ovu jesen...
I nastaviti da verujem da ce mi mozda bas ova doneti osmeh na lice...
A zima...
Zimu vec odsanjah-unapred...