Tebi...
Oprosti,ja nikad nisam bila u poziciji da odbijam.Vecito sam molila za ljubav.Zato sam jedva smogla snage da ti kazem "zao mi je,ja volim Njega."
Ali,ne dozvoli mi da pogresim.U nocima poput ove,kad mi ocajnicki treba zagrljaj,cesto pomislim na tebe.Ne dozvoli da se pokolebam i predjem preko svojih stavova,ostani samo jak lik koji ce jedva cekati da me vidi iako ce to znaciti da ce po stoti put cuti onu pricu koju i vrapci vec znaju napamet:onu o Njemu...
Ostani onaj koji ce lupetati o mojoj tezini i smejati mi se dok trcim po onoj selendri pokusavajuci da uhvatim signal da Mu se javim.
Ostani najbolji maser na svetu i neko ko ce uvek biti raspolozen da me zagrli kad mi je hladno.
Ali mi ne dozvoli da ti ovako povredjena potrcim u zagrljaj,jer to ne zelim.
Ne dozvoli,jer znam da znas da tvoje "stvarno te volim" nikada nece zameniti ono Njegovo "malena"...
I znas da na tvoje poruke tako ne "padam u nesvest",kako bi ti rekao.
Ne dozvoli,jer ne zelim da ti lomim srce kao sto je On meni slomio...
Ne tebi...
(i ostavljam ovo ovako kako je upravo izaslo iz srca,jer cu ga,ako budem ostavila za sutra,prepraviti jos milion puta...posveceno nekom koga nisam u stanju da volim iako jedini pokazuje da vredi...a ko ovo nikada nece procitati)