Bez komentara,molim
I opet....
Bezbroj pitanja,i nijedan odgovor...Kuci sam,sama sa soljom caja i jos jednom maglovitom veceri
A po glavi se motaju crne misli...
Zasto ja nemam drugarica?Pardon,zasto nemam prava na drugarice?Zbog debljine?Ili,pak,svog karaktera?Cime sam samo ja zasluzila tu cast da sad ovde sedim sama...?
Opet ispravka.Tu je i mama.Jedina osoba koja ne bezi.Ne ostavlja.Ali ne zato sto hoce,nego zato sto mora.Ma,sta ja znam....
Tako sedim,i opet padam u bedak.I necu da se borim.Znam,proci ce me.
Mozda ove veceri naucim nesto vise,iz one velike zivotne oblasti,"Moja dusa".
A mozda i ne...Opet,sta ja znam...
I krece suza....Ostavljam.Dopustam.I nemojte mi reci da ne placem-jer moram.Ili cu da puknem.Sa svakom malom,vrelom suzom koja mi se slije niz obraz,kao da moje srce postaje sve lakse.I tako mi je lepo...
Slusam neku muziku...I kao citam nesto...A u stvari,sve samo prodje kroz moje usi i oci,i odlazi...Zato se vracam po stoti put,pokusavam da razumem tri najobicnije recenice-ali mi ne uspeva.Odustajem.
Ostavljam knjigu,muziku pojacavam.Znam da podsvesno ne mogu bez tih "Pogleda u tami",i da ovo vece ne bi bilo ovakvo bez Sergeja.A hocu da bude bas ovakvo.I necu da nadjem srecu u svom bolu.Hocu samo da placem...Neka suze spiraju bol i secanja...I samo neka teku.
Previse se toga nakupilo u mom srcu.A mrzim kad se to desi.I onda dodje jedna mala kapljica,prelije casu,i biseri se raspu po jastuku...A meni lepo...Svi su me ostavili...Zato se grejem u toj toploj,slanoj kisi moje duse....
A vi...razumite me...I bez komentara,molim.Samo ovaj put...
"Misli
Tužne i duboke, misli tajnovite,
Misli teške, gorke, misli kao pelin,
Misli, što od sreće vječite bježite,
Suputnice moga života nevesele !
Misli, roditeljske patnje i mučenja,
I misli ledene, misli očajnice,
Misli, što ste izvor suza, ogorčenja,
I misli slobodne, misli kao ptice.
Zašto mi umorne razdirete grudi,
Kad hoću da svojim putem idem mirno?
Zašto vaš zov snagu slomljenu mi budi
I vodi u borbu s tamom neprozirnom?
Raspaliti nećeš dogorjeli oganj,
I posljednja iskra u pepelu trne.
Lijek nećete naći bolu srca moga,
Vi bolesne misli, beživotne, crne!
S. A. Jesenjin"
Ne može bez komentara.
Pismo 53 A (P. Jevtović)
A Tim do zla boga ništa ne umeš...
Recimo da zažmuriš a da vidi š sve...
Da bez razloga zvezde juriš
I ne proveravajući ništa da veruješ u sve.
Nisam ja kriv što te nikada
Niksu okitili neki plavi vetrovi -
i nisam ja kriv što u tvoje večeri i snove
nisu nikada stizali neki drugi svetovi
I nisam ja kriv veruj mi
što se nikada nisi kreveljila i
šegačila sa životom -
A već si pretrčala sve. A već si osedela...
I opet za divno čudo ništa ne umeš!
Ni da se rukuješ sa senkama,
ni da se svađaš sa knjigama,
ni da se podsmevaš bogovima,
ni da psuješ i pevaš ljudima, ni to ne umeš...
Ja sa zadovoljstvom gledam kako resteš na ovom blogu u nešto veliko , veliko...
Nemoj jednog dana neka matora Ti da ovo peva onoj velikoj Ti... Nemoj da mi ostariš prebrzo...
Autor shadow — 25 Nov 2007, 15:50
lepo
Autor lunar eclipse — 25 Nov 2007, 16:17
@shadow:....
@lunar eclipse:ne znam da li ja ili shadow treba da kazemo hvala?
Autor tuzna — 25 Nov 2007, 17:17
obe
Autor lunar eclipse — 25 Nov 2007, 17:18
onda hvala i u moje i u njeno ime...
Autor tuzna — 25 Nov 2007, 17:33
Tužna, ne kaže se hvala nego se misli. I oseća. To je jedini zadatak koji ti ja dajem. Hoću da mi napišeš pirču od reči:
važno
nevažno
sama
mnoštvo
vrh
dno;
i hoću da pročitaš jednu pesmu. Prvi stih je:
''U korak, Mesec, senka i ja...''
I ne zaboravi, biti sam i usamljen su dve potpuno različite stvari, ili dva potpuno različita stanja. Izbor je tvoj.
Autor shadow — 25 Nov 2007, 18:12
@shadow:cim zavrsim price o:
olovci
soku
prozoru
blokcicu
plisanom medi
jutru
za orashchitj,pisem i tvoje...
ljub :*
Autor tuzna — 25 Nov 2007, 18:57
P.S.A gde da nadjem pesmu??
Autor tuzna — 25 Nov 2007, 18:59
Rade Drainac
Autor shadow — 25 Nov 2007, 19:04
PJESMA O KERUŠI
Jutros u košari, gdje sja, šuška
niz rogoza žućkastih i krutih,
sedmoro je oštenila kučka,
oštenila sedmoro je žutih.
Do u sumrak grlila ih nježno,
i lizala niz dlaku što rudi,
i slico se mlak sok neizbježno
it tih toplih materinskih grudi
A uveče kad živina juri,
da zauzme motke, il prut jak
izašao je tad domaćin tmuri
i svu štenad potrpo u džak
A ona je za tragom trčala,
stizala ga, kao kad uhode...
I dugo, je dugo drhtala
ne zamrzla površina vode
Pri povratku vukuć se po tmini,
i ližući znoj s bedara lenih,
mesec joj se nad izbom,
učini kao jedno od kučića njenih.
Zurila je u svod plavi, glatki,
zavijala bolno za svojima,
a mjesec se kotrljo tanki
i skrio se za hum u poljima.
Nemo, ko od milosti il sreće
kad joj bace kamičak niz breg,
pale su i njene oči pseće
kao zlatni sjaj zvezda u sneg.
Autor samoja01 — 25 Nov 2007, 20:09
@samoja01:divno....hvala...
Autor tuzna — 25 Nov 2007, 20:15
ja ne komentarisah kad sam prvi put pročitala, kad si već lepo zamolila, ali pošto nisam prva koja ne poštuje molbu samo da ti kažem:
-IZLAZI NAPOLJE IZ TE TUŽNE LJUŠTURE-
vrati osmeh i uživaj.
Prijatno!**
Autor domacica — 25 Nov 2007, 21:03
@domacica:znam da nisi komentarisala zbog toga,i zato sam se i odusevila...u svakom slucaju,kad shadow vec probi led,ne zalim se :)
evo,evo,izlazim...samo da se naodmaram :)
Autor tuzna — 26 Nov 2007, 13:10