Taj osecaj...
Mene uhvatilo neko cudno osecanje...Sve me podsecana Novu Godinu,lezim tako u mraku,slusam pesme i uzivam...
Da podelim i sa vama ovaj osecaj...Mnogo je lep...
(Savetujem od srca da pogledate klipove do kraja,jer oraspolozuju i smiruju,bar mene jesu...)
NE DAJ
Ne daj da nam godine i snegovi zaveju trag
i da zaboravis da ja jos uvek postojim
ne daj zaboravu nekog ko ti je bio drag -
Zamisli da jos uvek na starom mestu stojim...
Ne daj da moja secanja uzaludna budu -
da gorcina oboji tamom secanje na me.
Da vratim vreme ne mogu, ni prvu mladost ludu,
ali jos uvek okom mogu da razbijem sve tame
Ove jeseni put juga prve su otisle laste
i prva pahulja snega , belinom ulice boji
neka te ne boli moja sreca sto raste,
neka te ne boli svi novi putevi moji...
Jer, ja se cesto starim putevim vracam
i ulice moje korake nose...i broje....
Ne daj da tvojom tugom svoju srecu placam-
ja uvek mogu da ozivm sve umrlo moje i tvoje
Ne daj da sva proleca odlaze iz ovog grada
svi sutoni mirisni da tvoj lik zaborave...
Jednom se vrati s lastama, samo ne reci kada-
da ne znam jesi li prividjenje sna ili jave.
Raduj se-Mika Antic
Ovo je meni prišapnuo persijski pesnik Saadi:
„Bio sam jednom nesrećan što nemam
cipela. Onda, prolazeći pored vrata džamije
u Damasku, videh čoveka koji nema
noge.“
Raduj se što si živ, sine moj. Mnogi uopšte
nikad nisu ni rođeni.
Svako na svetu ima po jednu dužnost koju
nikada nije imao niko drugi. Odgonetaj
je odmah. Nemoj da dočekaš godine, da
staneš nasred sveta i pitaš: šta ću biti?
Najteža zagonetka je detinjstvo, ali ono
jedino ima odgovor.
Raduj se što si dete. To je velika stvar. I
ponavljaj u sebi, ponavljaj jednu jedinu
ozbiljnu opomenu među svim igrama:
„Stići će samo onaj koji ide.“
Radjard Kipling (svom sinu kao testament)
Ako mozes
Ako mozes da sacuvas svoju glavu kad svi oko tebe
gube svoje i okrivljuju te za to;
Ako mozes da verujes sebi kad svi u tebe sumnjaju
i sam pridodajes njihovim sumnjama;
Ako mozes da cekas a da ti ne dosadi cekanje,
ili,ako si prevaren - da sam ne varas,
ili,ako si omrznut - da sam ne mrzis,
a da pritom ne izgledas predobar ili premudar;
Ako mozes da sanjaris a da snovi ne ovladaju tobom,
Ako mozes da mastas a da ti mastanje ne bude cilj,
Ako mozes da se suocis sa uspehom i neuspehom
i smatras te dve varke kao da su potpuno iste;
Ako mozes da podneses da istinu koju si rekao
izvrnu nitkovi,kako bi od nje napravili zamku za budale,
ili da posmtras propast onoga cemu si posvetio sav zivot
i da,pogrbljen,s dotrajalim alatom opet novo stvaras;
Ako mozes da prisilis svoje srce,nerve i tetive
da te sluze dugo iako si ih nemilice trosio,
i da izdrzis i kada nema vise niceg u tebi
sem volje koja ti dovikuje:"Istraj!"
Ako mozes da razgovaras sa nizima od sebe
i ne istaknes svoju superiornost,
ili da u drustvu s visima od sebe -
sacuvas svoje dostojanstvo;
Ako mozes da ispunis jedan nezaboravni minut
sadrzajem koji traje sezdeset sekundi -
tvoja je zemlja i sve sto je na njoj,
i,iznad svega,bices covek,sine moj!
(Ovu poslednju pesmu mi je mama istampala i zalepila iznad kreveta...Da me stalno podseca da sam COVEK,kako ona kaze...)
I evo jos necega o snegu:(Aleksa Santic)
"Ponoc je, je li?
Svrh vrata bije
Casovnik stari.
Napolju vije
Vetar, i sipa
U okna nasa
Pahulje bele.
Zaklopi zbornik
Pa sedi blize
Uz odar moj.
Pogledaj kako
Vatra se zari,
I hukti, i bukti
U peci toj."