Praznina...I nesto sto te natera da se zapitas...
Tuzna....
Tuga...
Bol...
Patnja...
Zasto sam tuzna....:
1.Malopre sam saznala da je umro momak,brat jedne moje drugarice...Bas mi je zao...:(
2.Zato sto je ona jedna predivna osoba...Mladja je od mene godinu dana...Jednostavno,nije to zasluzila...
3.Zato sto je moj bata u Grckoj...I ja ne mogu da mu kazem koliko ga volim....
4.Zato sto je jedna takodje divna cura devojka od tog decka...bila...
i vise razloga nema...napisacu drugi put...Sad,jednostavno,nemam snage...
Kad se desi tako nesto,zapitas se duboko....I ja imam brata...I to samo nekoliko godina mladjeg od ovog momka...I...stalno se svadjamo...Znam,to su one sitne svadjice,koje ne znace nista...Ali,sta ako ga nekad ne bude...?
I ne bude znao koliko ga volim...?
A volim ga...Mnogo ga volim...Obozavam ga...I sad mi fali...Fale mi i svadjice....Sve je prazno bez njega iako je otisao na samo nedelju dana...A kako bi tek bilo da ode zauvek...
Necu o tome da razmisljam...Ne mogu..Od takvih misli uvek zaplacem...
Niko to ne zasluzuje...Taj bol...Patnju...Da sa samo 13 godina izgubis najvazniju osobu u zivotu,najboljeg druga... Nekog na koga si navikla a sada ga nema...
Skroz se najezim...
Sta da radim?Ako joj pridjem,zaplakacu...A osecam da joj treba podrska...I zagrljaj...Sada,vise nego ikada...
Drzi se,Tamara,dusice nasa,izdrzi zbog svih divnih ljudi koji su uz tebe...Bice bolje...Moras da nastavis dalje...Molim te....
I suze mi krecu niz lice....Zar aista imam prave i opravdane razloge da budem tuzna?Kad samo pomislim na ovo divno dete...I na to da njena rana nikada nece da zaraste..
ZIVOTE....SUDBINO..........................................