Bez komentara,molim
I opet....
Bezbroj pitanja,i nijedan odgovor...Kuci sam,sama sa soljom caja i jos jednom maglovitom veceri
A po glavi se motaju crne misli...
Zasto ja nemam drugarica?Pardon,zasto nemam prava na drugarice?Zbog debljine?Ili,pak,svog karaktera?Cime sam samo ja zasluzila tu cast da sad ovde sedim sama...?
Opet ispravka.Tu je i mama.Jedina osoba koja ne bezi.Ne ostavlja.Ali ne zato sto hoce,nego zato sto mora.Ma,sta ja znam....
Tako sedim,i opet padam u bedak.I necu da se borim.Znam,proci ce me.
Mozda ove veceri naucim nesto vise,iz one velike zivotne oblasti,"Moja dusa".
A mozda i ne...Opet,sta ja znam...
I krece suza....Ostavljam.Dopustam.I nemojte mi reci da ne placem-jer moram.Ili cu da puknem.Sa svakom malom,vrelom suzom koja mi se slije niz obraz,kao da moje srce postaje sve lakse.I tako mi je lepo...
Slusam neku muziku...I kao citam nesto...A u stvari,sve samo prodje kroz moje usi i oci,i odlazi...Zato se vracam po stoti put,pokusavam da razumem tri najobicnije recenice-ali mi ne uspeva.Odustajem.
Ostavljam knjigu,muziku pojacavam.Znam da podsvesno ne mogu bez tih "Pogleda u tami",i da ovo vece ne bi bilo ovakvo bez Sergeja.A hocu da bude bas ovakvo.I necu da nadjem srecu u svom bolu.Hocu samo da placem...Neka suze spiraju bol i secanja...I samo neka teku.
Previse se toga nakupilo u mom srcu.A mrzim kad se to desi.I onda dodje jedna mala kapljica,prelije casu,i biseri se raspu po jastuku...A meni lepo...Svi su me ostavili...Zato se grejem u toj toploj,slanoj kisi moje duse....
A vi...razumite me...I bez komentara,molim.Samo ovaj put...
"Misli
Tužne i duboke, misli tajnovite,
Misli teške, gorke, misli kao pelin,
Misli, što od sreće vječite bježite,
Suputnice moga života nevesele !
Misli, roditeljske patnje i mučenja,
I misli ledene, misli očajnice,
Misli, što ste izvor suza, ogorčenja,
I misli slobodne, misli kao ptice.
Zašto mi umorne razdirete grudi,
Kad hoću da svojim putem idem mirno?
Zašto vaš zov snagu slomljenu mi budi
I vodi u borbu s tamom neprozirnom?
Raspaliti nećeš dogorjeli oganj,
I posljednja iskra u pepelu trne.
Lijek nećete naći bolu srca moga,
Vi bolesne misli, beživotne, crne!
S. A. Jesenjin"
