Djordje Balasevic - Jedan od onih zivota
Vidiš?
Godine nas obrade različito...
Nekom postane važno s kim će leći, a nekom s kim će se probuditi?
Žalim, stara...
Nadam se da smo se ove noći zauvek mimoišli?
Pohitao sam kući, znajući da je to jedino mesto koje mi još može pružiti čvrst alibi pred Anamariom. Hladnoća je prijatno dezinfikovala grad, i zvezde su te večeri imale jedan doslovno brilijantan nastup na razvedrenom nebu...
Ponovo sam se zatekao kako brojim korake, što je pomalo šizoidno, kažu, no ovog puta sam bar imao dobar izgovor da je to sigurno zato što žurim?
Na "sedamsto devetnaest", uglavnom, bio sam tačno naspram "Carigrada", niz Bulevar je kafilerijski klizio vojni džip, vrebajući plen...
Pola pet?
Lepo piše u predvojničkoj za drugi razred gimnazije da Naša Armija nikad ne spava?
Uletevši u stan kao u sklonište, okrenuo sam Njen broj ne čekajući na signal...
Ako zazvoni i treći put, prekidam...
- Halo?
Ipak se javila...
Brzo sam spustio slušalicu i neizdrživi sekund iščekivao da zazvoni i kod mene...
- Zvrrrc!
Ko bi to mogao biti u ovo doba?
- Molim?
Sad je Njena slušalica pala, šifrovana poruka je uzvraćena: Ćao, mila, stigao sam. Stop. Ćao,mili, dobro da jesi. Stop...
Puls mi se polagacko vraćao kući, u srce, i samo bi se na trenutke u bradi i grlu još začuli odjeci njegovih sve tiših i mirnijih koraka...
Legao sam na leđa, široko raširivši ruke, pokušavajući da što ravnomernije rasporedim mehur praznine u grudima. Anamaria mi je nedostajala tupo, gotovo opipljivo, jedan otkinuti deo mene, pomislih, ne mogavši da zamislim koji...
Glava, udovi, prsti, pipci i kraci?
O, ne...
Sve je to nekako spolja?
Ovo fali iz sredine...
Negde iz tamnog ambisa zbog kog se sve ređe usuđujem da zaronim u sebe...
Jer tamo zagluvim...
Oči se prepune do vrha...
I suze se začas raspu kao pokidane biserne niske...
Po sobi...
Po meni...
Po čitavom svetu...
I ne mogu ih skupiti do jutra...
Godine nas obrade različito...
Nekom postane važno s kim će leći, a nekom s kim će se probuditi?
Žalim, stara...
Nadam se da smo se ove noći zauvek mimoišli?
Pohitao sam kući, znajući da je to jedino mesto koje mi još može pružiti čvrst alibi pred Anamariom. Hladnoća je prijatno dezinfikovala grad, i zvezde su te večeri imale jedan doslovno brilijantan nastup na razvedrenom nebu...
Ponovo sam se zatekao kako brojim korake, što je pomalo šizoidno, kažu, no ovog puta sam bar imao dobar izgovor da je to sigurno zato što žurim?
Na "sedamsto devetnaest", uglavnom, bio sam tačno naspram "Carigrada", niz Bulevar je kafilerijski klizio vojni džip, vrebajući plen...
Pola pet?
Lepo piše u predvojničkoj za drugi razred gimnazije da Naša Armija nikad ne spava?
Uletevši u stan kao u sklonište, okrenuo sam Njen broj ne čekajući na signal...
Ako zazvoni i treći put, prekidam...
- Halo?
Ipak se javila...
Brzo sam spustio slušalicu i neizdrživi sekund iščekivao da zazvoni i kod mene...
- Zvrrrc!
Ko bi to mogao biti u ovo doba?
- Molim?
Sad je Njena slušalica pala, šifrovana poruka je uzvraćena: Ćao, mila, stigao sam. Stop. Ćao,mili, dobro da jesi. Stop...
Puls mi se polagacko vraćao kući, u srce, i samo bi se na trenutke u bradi i grlu još začuli odjeci njegovih sve tiših i mirnijih koraka...
Legao sam na leđa, široko raširivši ruke, pokušavajući da što ravnomernije rasporedim mehur praznine u grudima. Anamaria mi je nedostajala tupo, gotovo opipljivo, jedan otkinuti deo mene, pomislih, ne mogavši da zamislim koji...
Glava, udovi, prsti, pipci i kraci?
O, ne...
Sve je to nekako spolja?
Ovo fali iz sredine...
Negde iz tamnog ambisa zbog kog se sve ređe usuđujem da zaronim u sebe...
Jer tamo zagluvim...
Oči se prepune do vrha...
I suze se začas raspu kao pokidane biserne niske...
Po sobi...
Po meni...
Po čitavom svetu...
I ne mogu ih skupiti do jutra...
22 Komentari |
0 Trekbekovi
Ti me razneži Balaševićem...
Autor sanjarenja56 — 11 Jan 2009, 18:26
"I suze se začas raspu kao pokidane biserne niske...
Po sobi...
Po meni...
Po čitavom svetu...
I ne mogu ih skupiti do jutra"
a raspust i osmesi? zar dogovor nije bio takav?
Prijatno!**
Autor domacica — 11 Jan 2009, 18:32
@sanjarenja:Treba li da mi bude drago ili krivo?:)
jub :*****
Autor tuzna — 11 Jan 2009, 18:41
@baba-tetka-strina:raspust i osmesi su tu,a ovo samo otkrivam cari balasevica...:)
:***
Autor tuzna — 11 Jan 2009, 18:44
DESI SEKO STO SE KRIJES
Autor gasgas — 11 Jan 2009, 19:02
@gasgas:Veliki čovek postavlja stroge zahteve na sebe; mali ih čovek postavlja drugima.
Autor tuzna — 11 Jan 2009, 19:05
MA OBJASNI MI TI TO PROSTO DA TE RAZUMEM JA OD KNJIGE OSIM ZAGORA I KOMANDANT MARKA NISTA DRUGO NISAM CITAO PA TE BAS I NE RAZUMEM SEKO
Autor gasgas — 11 Jan 2009, 19:08
Uvek drago. Volim Balaševića i u pesmi i u prozi, jednostavno, on piše na mojim talasnim dužinama.
Autor sanjarenja56 — 11 Jan 2009, 19:16
@sanjrenja56:On pise na talasnim duzinama mnogih..:)
Jedan je Balasevic :)
:******
Autor tuzna — 11 Jan 2009, 19:28
..Tu ću ti dati za pravo. Rođeni pesnik duše.
Autor sanjarenja56 — 11 Jan 2009, 19:38
Fali baš iz sredine. Osjećaj poznat. Svi smo ga doživjeli, ali ga je samo Đole ovako jednostavno i lijepo opisao.
Ja ovaj osjećaj, iako mi je poznat, ne umijem da opišem. Samo mi se tijelo zgrči i zaćutim.
eh...
Autor donna — 11 Jan 2009, 19:55
Dovoljno da sam vidjela naslov obradovala sam se,moj omiljeni pjevac,ovo nisam citala,ali "Tri posleratna druga" znam skoro napamet...pozdrav i hvala ti pa mozes malo cesce da objavljujes odlomke iz ove knjige....
Autor grlica — 11 Jan 2009, 20:05
@donna:a ja ne znam sta da napisem na ovakav komentar.Meni se nocas place...:*******
Autor tuzna — 11 Jan 2009, 20:09
@grlica:hocu,samo ako nadjem,i ja citam odlomke po delovima,moracu i knjigu uskoro da uzmem...:***
Autor tuzna — 11 Jan 2009, 20:11
Ех те Анамарие! Увек нека прави збрку... Али се надам да збрка има срећан крај.
Autor pricalica — 11 Jan 2009, 23:15
@pricalica:i ja se nadam,kad proverim javljam :))
Autor tuzna — 12 Jan 2009, 01:01
Ljudi da li postoji mogucnost da se nabavi knjiga "Jedan od onih zivota"?! Ako je neko poseduje i zeli da je proda neka me kontaktira na ovu adresu dusurda.mail@gmail.com..
Autor Jelena — 22 Jan 2009, 17:02
Ako neko moze da mi nabavi knjigu "Jedan od onih zivota",da je dobijem na teritoriji Podgorice,u narednih 3-4 dana,mnogo je vazno!Spreman sam ponuditi i cijenu 3 X vecu od njene postavljene!Ko ima mogucnost,neka me kontaktira na adresu dule_boskovic@yahoo.com HVALA!!!
Autor Dule — 05 Dec 2009, 19:31
Znam, vreme ne postoji, to mi brojish korak od koraka, zelju od zelje, od jutra do meseca...
I mogla sam ga produziti, mogao si josh brojati, ali nekako te tishina upozorila da bi bo srecan ako nastavish, podsetio bi se smeha, opio blizinom, a ja bih ostala bez jednog zbogom.
Zguzvacu papir, spakovati, olovku, fotoaparat, jedan jorgan i litar nade, krenuti tim istim korakom koji cesh bez mog znanja brojati... i zastati kod te stanice, jedinog mesta na malom svetu gde srce bira izmedju proshlog i buduceg.
Sada... kada bi pozvao,
Ovde... kada bi umeo da me vratish tamo...
Autor aleksandra — 03 Avg 2011, 16:56
Ja imam balaseve knjige u PDFu... Ko zeli da mu posaljem neka mi se javi na fb. Melina Sarajkić
Autor Melina — 23 Avg 2012, 01:04
Zna li neko gde bih mogao da kupim ovu knjigu?
Autor ivan — 26 Dec 2012, 17:30
Стоматология в Москвe
https://americandental.ru/
Нам доверяют многие.Комплексный подход. Гарантия качества. Быстрое лечение. Услуги: Правильный прикус, Отбеливание, Восстановление зубов.
americandental.ru
Autor AellyHah — 29 Nov 2021, 18:34