Sreća je u malim stvarima

Uzalud...

o meni.... — Autor tuzna @ 14:14
 -Ehej,sta radis?
Evo,sedim...
-Devojko,pa ti sedis vec danima!
Pa,sedim...
-Sta ti je?!
Nista,trenutno sam gladna,ajde cucemo se posle...
 
 Covek se navikne na sve, pa tako i na samocu. No, moram priznati da me samoca iz dana u dan sve vise muci. Zapravo tada pozelim nekoga ko bi razumeo osobu poput mene, sto uopste nije lako.
 
 Sedim,kao neko ko ceka lose vesti.Kad bi mi Nova godina ponudila ispunjenje samo jedne zelje,trenutno bi to bilo-da ne pricam ni sa kim.
I sedim i dalje,piljim u jednu tacku,razmisljam,prebrojavam,sumiram...
 
Sreca u ovome zivotu zavisi manje od toga sta vam se dogadja, a vise od nacina na koji to prihvatate.  
 
Nikako da se potrudim da ovaj zivot sebi ucinim lepsim.Kao da vise nemam ni snage za to.
Napolju je hladno,a eto bas mi sad treba da izadjem do onog mog izletista,istrcim se i nadisem svezeg vazduha.
I bas mi sad treba onaj zagrljaj koji ce me sakriti od celog sveta,onaj koga ocajnicki trazim godinama i koji mi svakog dana sve vise izmice...
 Ljubav je kao senka, ako je pratis, nikad je neces stici a ako joj okrenes ledja,pratice ona tebe.
 
Pre neki dan ssam odlucila da se pokrenem,sredim i lepo obucem,sebi u cast.
I nasmejah se,posle dugo vremena...
 
 
  
Mozda ce to pomoci.

Sve će to mila moja...

Generalna — Autor tuzna @ 15:30
 
Sve će to, to mila moja, 
prekriti ružmarin, snjegovi i šaš
i dvije će pokisle ptice 
sa tvoga oka prhnuti na jug. 
Ni jedna suza, ni malo volje 
ni jedna slutnja, ni glas, 
a moglo je bolje 

Reći ćes malo je tužno 
on je bio kopile i jad 
i staćemo goli i sami 
pod ovo ledeno nebo i mrak. 
Miriše pelin i pusto polje 
procvale ruže i med, 
a moglo je bolje 

Gdje? Pokaži mi! 
Gdje? Kad tužne sudba ne voli. 
I čime od svijeta da se branis? 
Kao ruža? 
Sa dva smiješna trna? Ili snom? 
Uzalud, uzalud, 
sve je protiv nas.
 
Bijelo Dugme

Romeo...:)

Generalna — Autor tuzna @ 13:00

Znam da nije trebalo da dopustim sebi da se zaljubim u tebe,jer mi sad nedostajes...

Znam da nije trebalo da se sretnemo,jer je Ona zgodnija i lepsa od mene,jedna od tatinih devojcica,Novosadjanka...

Dok sam ja samo jedna obicna,koja ti je dozvolila da joj se nasmesis onako posebno,i da je zoves svojom Julijom...

Ne,nemoj mi prici...Po prvi put mi pesma Desanke Maksimovic ne zvuci smesno.Cini mi se da bi se mehur raspuknuo kad bi ga dodirnuli...

Zato mi je lepo ovako,izdaleka...Da mastam i nazivam te svojim iako sam sigurna da to nikada neces biti.

A Ona nek te cuva...iako sumnjam da ume.

(mojih ruku delo) 

 


Djordje Balasevic - Jedan od onih zivota

Generalna — Autor tuzna @ 18:10
 
Vidiš? 
Godine nas obrade različito... 
Nekom postane važno s kim će leći, a nekom s kim će se probuditi? 
Žalim, stara... 
Nadam se da smo se ove noći zauvek mimoišli? 

Pohitao sam kući, znajući da je to jedino mesto koje mi još može pružiti čvrst alibi pred Anamariom. Hladnoća je prijatno dezinfikovala grad, i zvezde su te večeri imale jedan doslovno brilijantan nastup na razvedrenom nebu... 
Ponovo sam se zatekao kako brojim korake, što je pomalo šizoidno, kažu, no ovog puta sam bar imao dobar izgovor da je to sigurno zato što žurim? 
Na "sedamsto devetnaest", uglavnom, bio sam tačno naspram "Carigrada", niz Bulevar je kafilerijski klizio vojni džip, vrebajući plen... 
Pola pet? 
Lepo piše u predvojničkoj za drugi razred gimnazije da Naša Armija nikad ne spava? 
Uletevši u stan kao u sklonište, okrenuo sam Njen broj ne čekajući na signal... 
Ako zazvoni i treći put, prekidam... 
- Halo? 
Ipak se javila... 
Brzo sam spustio slušalicu i neizdrživi sekund iščekivao da zazvoni i kod mene... 
- Zvrrrc! 
Ko bi to mogao biti u ovo doba? 
- Molim? 
Sad je Njena slušalica pala, šifrovana poruka je uzvraćena: Ćao, mila, stigao sam. Stop. Ćao,mili, dobro da jesi. Stop... 
Puls mi se polagacko vraćao kući, u srce, i samo bi se na trenutke u bradi i grlu još začuli odjeci njegovih sve tiših i mirnijih koraka... 
Legao sam na leđa, široko raširivši ruke, pokušavajući da što ravnomernije rasporedim mehur praznine u grudima. Anamaria mi je nedostajala tupo, gotovo opipljivo, jedan otkinuti deo mene, pomislih, ne mogavši da zamislim koji... 
Glava, udovi, prsti, pipci i kraci? 
O, ne... 
Sve je to nekako spolja? 
Ovo fali iz sredine... 
Negde iz tamnog ambisa zbog kog se sve ređe usuđujem da zaronim u sebe... 
Jer tamo zagluvim... 
Oči se prepune do vrha... 
I suze se začas raspu kao pokidane biserne niske... 
Po sobi... 
Po meni... 
Po čitavom svetu... 
I ne mogu ih skupiti do jutra...



A mozda ipak jesam...

Generalna — Autor tuzna @ 15:42

Sest meseci nisam pisala o Njemu,i nekako sam bas sad izazvala sudbinu..

Videla sam ga na rodjendanu,i opet se prica pokrenula...

Danas cu mu reci samo:

 

"Ne vraćaj se starim ljubavima,
ne kucaj na ista vrata,
ugašena tu je vatra,
pođi dalje gde topline ima,
Ne vraćaj se starim ljubavima..."
 

 


Nisam tuzna!

Generalna — Autor tuzna @ 18:18

Dragi moji,ne znam ko vas je to slagao,ali tuzna je odaaavno jako srecna...

Opametila se i ne dozvoljava vise malim stvarima da joj unistavaju zdravlje i detinjstvo...

Huh,rekla bih milion stvari,ali zurim(ipak,raspust je)zato vam samo ostavljam kratki video da prica umesto mene:

 

 


Svima koji su tuzni,ili nervozni,ili...

posveceno — Autor tuzna @ 18:42

...su sami na ovom svetu...Meni je pomoglo...

 

Ljubi vas i voli Tuzic... 

 

 


Ono vece...

o meni.... — Autor tuzna @ 16:46

 "Posle nekog vremena si rekao da je bolje da podjes...I okrenuo si se,poljubio me u obraz,i rekao da bi voleo da nekad svratim do tebe...

Zamolila sam te da ne pijes puno i obecala ti da cemo se videti..."

 

 Naravno,nisi nazvao.A ja nisam zelela da dosadjujem...

Od te veceri,vise ne pijem.Nikad se nisam pokajala sto sam ti sve priznala jer sam olaksala svoju dusu za par tona koliko jedna neuzvracena ljubav moze da tezi.

Bila sam presrecna dok sam se taksijem vracala kuci,a onda,kad god bih te videla u gradu,plakala bih.Vise i ne placem,jer imam iskustvo vise da dokazem ljudima da ni rizik nije ispravan kad je uzalud...

I dalje me obraduje poneka tvoja poruka,ono kad me se setis,i retki osmeh u prolazu...

Sad volim neke druge oci.Ili se bar tom ljubavlju zavaravam.

U svakom slucaju,prijatnije je kad ne mislim na tebe 24 casa dnevno,sedam dana u nedelji...Posvetim ti samo poneki petak,nazdravim sa jutrom u tvoju srecu,i idem dalje...

Za Novu godinu si mi poslao poruku koja pocinje sa "Malena...".A malena je koliko-toliko odrasla i vise ne veruje u bajke...

Malena ce zauvek ostati tvoja Mala,i zeli ti svu srecu ovog sveta...Zeli ti da bivsa otvori oci i shvati sta gubi...Zeli ti da nikad ne shvatis sta si izgubio i da nikad ne osetis bol neuzvracene ljubavi...

A ko zna,mozda ni ti ni Malena niste toliko savrseni... 

 


Ono vece...

o meni.... — Autor tuzna @ 15:15

"Pricali smo o ljudima oko nas,gledali parove koji su izlazili iz kafica,smejali se momcima koji su pevali,i kao da sam zaboravila ono sto me je mesecima peklo.

Setih se i upitah te:'Kad sam vec tako neverovatna,zasto me izbegavas?'"


Sve mi je bilo jasno kad si poceo da gledas negde preko mog ramena,a zatim polako spustio glavu...Ne znam kome je bilo teze,ali znam da me je tisina ubijala...Ocajnicki sam zelela da znam sta je to sto sve drage ljude tera od mene,molila sam se da je u pitanju izgled,ali ti to nisi zeleo da mi kazes...

Molila sam te da kazes bilo sta,usput pokusavajuci da se nasalim govoreci ti da cu do  sutra sve zaboraviti,trazeci iskrenost u tim smedjim ocima za koje jos uvek verujem da su najlepse na svetu...

A ti si i dalje cutao,pogledom me moleci da ne insistiram na odgovoru... 

Nisam zelela da prestanem da te molim,jer sam znala da ce to vece biti jedini put kad cu moci da saznam ono sto mi kao ogromna knedla mesecima stoji u grlu.Cutala sam,cekala,a ti si samo gledao u zemlju,valjda od nje trazeci odgovor..

Rekao si da ne znas,a znao si,i dalje mogu u zivot da se kladim za to..Polu-odgovor bilo je ono sto sam najvise od svega mrzela:

"Ja nisam za tebe,ti si previse dobra,nacices boljeg...Uostalom,ne zelim jos da te povredjujem." 

U trenutku mi je doslo da se smejem i da placem,da se raspravljam s tobom-a ni za sta od toga nisam imala ni trunku snage...

Kad ja mislim da si najbolji na svetu-zar je moguce da nisi dovoljno dobar za mene? 

I dalje si cutao. 

A ja sam u glavi imala jos milion i po pitanja,ali sam videla da ni na jedno pravi odgovor ne znas...

Ja sam i dalje bila "stvarno neverovatna",a ti si konacno priznao da volis bivsu... 

Toliko sam tvojih pogleda lovila ka curi koja po meni ne izgleda previse lepo(ali o ukusima se ne raspravlja),da nije ni bilo potrebe da pitam koja je srecnica u pitanju.

Ali sam pitala.

Prosto sam trazila od tebe da me sto vise povredis,da imam razlog vise da placem uz "Divlje Jagode"... 

Zazmurila sam i potrazila tvoju ruku zeleci da ti budem sto blize,osetivsi da mi je to poslednja prilika...Pitao si me da li zmurim jer necu da te vidim(a ja jos uvek u pola noci znam da te naslikam do najsitnijih detalja)...

Prekinulo nas je tvoje drustvo jer te dugo nije bilo.Zaista smo dosta bili napolju,ali sam se ja skoncentrisala na tebe,tvoje pokrete,glas,oci...Na moje(prijatno) iznenadjenje rekao si da ces ostati jos malo.

Cemu to i zasto,nisam te pitala.Osetila sam da je dosta pitanja za tu noc,da mi je tek svega preko glave,a nisam imala snage da se pokrenem..Samo sam kao omadjijana stajala i cekala tvoj sledeci potez...

Posle nekog vremena si rekao da je bolje da podjes...I okrenuo si se,poljubio me u obraz,i rekao da bi voleo da nekad svratim do tebe...

Zamolila sam te da ne pijes puno i obecala ti da cemo se videti... 

-nastavice se- 


Ono vece...

o meni.... — Autor tuzna @ 15:15

 "...rekla sam ti :"Mislim da znas da samo sad imam hrabrosti ovo da ti kazem.Volim te."

I zagrlila sam te jako...U trenutku kad si i ti mene stegao,kamen mi je pao sa srca i pocela sam da jecam... "

Proslo je vise od mesec dana od te veceri,a ja jos uvek pamtim dodir tvog krem dzempera na mom licu i onaj dobro poznati parfem...Samo si cutao i grlio me...To mi je dalo jos tracak nade...Poslednji...

A ja sam ti samo pricala,osetivsi se kao da me je neko navio da kazem,uprkos svemu...Pokusavala sam u sebi da nadjem prekidac koji ce me zaustaviti pre nego se pokajem,ali,nije ga bilo... 

Rekla sam  ti koliko sam noci provela placuci za tobom,koliko je mojih svezaka ispisano tvojim imenom...Samo si se smejao...Ponavljao si  "Malena,ti si zaista neverovatna..."

Jos uvek pamtim toplinu tvog glasa i ton kojim to izgovaras...

Ali,nisam zelela da cujem kako sam neverovatna,zelela sam da znam da me volis i da me nikada neces pustiti iz tog zagrljaja.Nisam ti to rekla jer sam smatrala da bih te time oterala od sebe.A,nazalost,alkohol nije imao toliku moc...

Par puta sam se zateturala,ti si me zagrlio jace,i rekao mi da mi neces dati da pijem ikad vise...Vreme je nekako mucno teklo,a ipak je tako brzo proslo...

Rekla sam  ti da si carobnjak,i da je neverovatno kako imas moc da ucinis da se nadjem na sedmom nebu,samo jednom recju...Smejao si se i dalje,mozda si mislio i da se salim...

Moje srce zna da nisam... 

Secam se da je bilo jako hladno te veceri,povremeno bi provejalo nekoliko pahuljica,ali je meni bilo toplo,grejao me je alkohol i to sto sam bila kraj tebe...

Dugo smo stojali tamo,secam se jos uvek i na kom mestu...

Secam se kako sam nosila satensku braon haljinicu koja mi jos stoji u ormaru,cuva tvoje dodire,nemam snage da je obucem ponovo...

Pricali smo o ljudima oko nas,gledali parove koji su izlazili iz kafica,smejali se momcima koji su pevali,i kao da sam zaboravila ono sto me je mesecima peklo.

Setih se i upitah te:"Kad sam vec tako neverovatna,zasto me izbegavas?"

 

-nastavice se-


Powered by blog.rs