Prašnjavi kilometar nade.
Stvari koje bi me sada učinile srećnom:
* Njegov dodir.
Da je samo tu. Da, po običaju, petlja nešto po mom kompjuteru dok se ja smešim njegovim širokim ramenima ležeći na krevetu iza njega.. I da onda legne pored mene. Da se sklupčam kao dete, i da mu zaspim na grudima.
*Samoća.
Osećam se kao da imam obavezu da se družim s ljudima. A najviše bih volela da se osamim na makar dva dana, sama sa sobom i svojim mislima.
*Osmeh na licima meni dragih ljudi.
Volela bih da mami za izlazak iz četvrte decenije kupim mašinu za suđe. Cvrc. Možda i hoću, jednog dana.
*Iskreno smejanje.
Ne pamtim kad su mi pošle suze. Od smeha.
*Češkanje.
Unajmila bih nekog da samo bude pored mene non stop, i da mi prolazi prstima kroz kosu.
*Ljuljanje.
S' oproštenjem, u svoju omiljenu ljuljašku iz detinjstva u dekinom dvorištu ne mogu ni pola zadnjice da smestim.
*Sveže oprana posteljina.
Ali sa onim starim, maminim omekšivačem... I ja majušna, uvijena u snežno beli jorgan.
*Brojka 50 na vagi.
Nedostižno...Nevermind.
*Haljinica na one sitne roze cvetiće.
Kupiće mi je neko, nekad. A čak neću morati ni da mu/joj kažem.
Eto. Samo da podsetim sebe i vas da je sreća zaista u malim stvarima. Majušnim.

-Stvarno jako poštujem to što ste mi stali,odavno već kasno je...
Zašto odmah pitate šta to meni fali? -Ma samo vozite!
-Nemam rodbine i ne idem nikom,
studirala sam nevolje,
nemam kofer, putujem samo s jednom slikom.
Na piće? -Hvala ne!
Ćutim, ne govorim,
-što vi uopšte primate stopere?
11 Komentari |
0 Trekbekovi
Male stvari cine nas zivot,ali samo su naizgled male stvari jer su velike kao univerzum.
Raznezilo me je ovo jako,vidim da si dobra i draga osoba,narocito za majku i masinu...
Predivno.
Zelim ti da ti se svaki dan ostvaruju te malene stvari koje zivot nas cine bogatim i lepim :)
Autor unajedina — 03 Apr 2011, 21:51
Tako male stvariii, čine život moooj, ono što mi faliii, poljubac je tvoooj. :)
Samo lagano, sve se da dostići. Evo ja sam dostigla brojku 70 na vagi. Kad dođem do 60, slaviću. O 50 ni ne sanjam, to je ipak malo previše za mene. A i za tebe. 60 je sasvim lep i dobar broj :D (Da ne pričam koje sve broje su bile u opticaju, daleko bilo)
A sve ostalo što si napisala. :)))
Biće svega, ovako ili onako... Pozdrav
Autor ameliepoulain — 03 Apr 2011, 22:03
hm, stoperka... ti si na nivo umetnosti podigla sposobnost da oko malih cestica stvaras univerzume. to je dar. potrebno je zaista nesto posebno da se u cesticu ugradi toliko energije da moze da odrzi jedan svemir. ljubim.
Autor hyperblogger — 03 Apr 2011, 23:14
Ovo je bilo lepo. I blog je baš lep. Mada mi nedostaje onaj s jorgovanom...
Autor sanjarenja56 — 04 Apr 2011, 06:55
Sreca je u ovako divnim mladim ljudima kao sto si ti.
Pozdrav.
Autor casper — 04 Apr 2011, 07:23
Una, hvala ti puno :) Trudim se da budem pažljiva prema svima, mada neki i ne zaslužuju.
Autor tuzna — 04 Apr 2011, 18:58
Amelie, ja bih slavila i za 70, ali 50 mi je novogodišnja želja poslednjih 15god :D Biće, valjda. :*
Autor tuzna — 04 Apr 2011, 19:00
Hyper, preteruješ. :)
Autor tuzna — 04 Apr 2011, 19:01
Sanjarenja, biće jorgovan, čim procveta!
Autor tuzna — 04 Apr 2011, 19:01
Casper, hvala! :)
Autor tuzna — 04 Apr 2011, 19:01
Tih brojki se mani. Bitno je kako se osećaš. Mene mama nije videla jedno nedelju dana otkako nam se svašta nešto izdešavalo i odmah me terala da stanem na vagu jer je bila ubeđena da sam smršala par kilograma. A ja, kao i već tri-četiri godine, 55 - ni više ni manje.
Autor biljana — 06 Apr 2011, 20:29