Ona i ja.
stojimo ispred kioska u centru grada
i kupujemo pet pakovanja peperminta.
takmičimo se ko će pojesti zadnji,
pa se onda ljutimo jer smo sujeverne,
da jedna drugoj ne uzmemo sreću.
a obe savršeno dobro znamo
da bismo pre bile najnesrećnije na svetu
nego da gledamo onu drugu
kako pati.
sedimo na klupici u parku
i ona
duplo manja od mene
naslanja glavu na moje rame
razmišljam
Bože, mesecima je nisam videla
da se smeje ovako, od srca.
*
sve prima k srcu, i poznaje me i previše dobro.
razumemo se pogledima,
a u detinjstvu smo bile zakleti neprijatelji.
nijedan veliki događaj u životu
nisam provela bez nje.
zapostavljale smo se, svađale, istresale jedna na drugu.
ali nikad u životu nismo bile ljute duže od jednog dana.
jer nismo u stanju.
juče se zaklela da više ništa neće da mi priča
jer ne želim da slušam o muškarcima koji povređuju to divno srce.
danas već rečenicu počinje sa ''znaš, opet mi se javio...''
smejem se
jer sam ipak srećna zbog njene sreće
i pretvaram se u uvo.
*
imaćemo sve
i pare
i kola
i bazen
i letovanja na floridi
i posao
i sreću
i dve devojčice koje će se družiti kao mi.
imaćemo sve
roštilj u bašti
smeh do suza
lepe cipele
i gađanje jastucima.
...a i da sve to nemamo,imamo jedna drugu.♥