Nabacano i iskreno
Naslov bez tacke.
A oduvek sam mrzela recenice koje se ne zavrsavaju...
(Kao da mene neko pita sta mrzim.)
I dalje tama...Spava mi se.
Danima mi se spava,a ne znam zasto.I spavam,a opet sam umorna.
Umorna od svega...
Nedavno sam donela jednu od najtezih odluka u zivotu-ispisala se iz jedne skole...
Bolelo je,nije da nije.Ali nisam pokazivala bol,uopste...
Potiskivala sam je sve dok je nije nestalo,(ni sama ne znam gde),dok mi oci nisu postale sive.
Otad mi je otet ogroman komad srca,a na njegovom mestu je ostala praznina.
Razliku izmedju "preopterecenog" i "obicnog" zivota sam tek sad pocela da uvidjam...
Sad,kad mi nedostaju ljudi koji stvaraju lepo ni iz cega,ljudi koji zele od ucenika da stvore velike osobe,ne samo ucenike...
Ljudi sa kojima sam mogla da pricam,a koje sam tako lako izbacila iz svog zivota!
Umela sam da placem i da se smejem,da se nerviram i zahtevam uvek vise od sebe...
Bila sam samopouzdanija i imala snage da razvijam dar koji imam.
Danas nemam nista od toga...Pozelim da prespavam veliki period zivota i probudim se kad prvi sneg prekrije sve blatnjave tragove...Kad sve bude kao pre.
Ispunjava me gledanje u jednu tacku i ambicije su isparile.
Ne pricam puno.
Samo me jos muce misli o proslosti,o tome kako je lepo bilo i kako se blistavo moglo zavrsiti...
Svaka bol me je oblikovala po svojoj meri...
Svaka je od mene kidala komadic,dok nisu ostale samo krhotine kroz cije otvore nocas duva jesenji vetar i hladi mi srce.
Srecna sam u retkim trenucima kad se setim stvari kojima sam hladno okrenula ledja,kad se setim proslosti i ona me podseti kako sam umela da letim...
Retkim trenucima kao sto je ovaj.
Zasto si se ispisala?
Autor casper — 02 Nov 2009, 20:33
Casper,sada zaista ne znam...Na to je uticalo mnogo ljudi,mnogo tadasnjih okolnosti...Bilo je zaista tesko,ali nije da nisam mogla da se izborim...U jednom trenutku sam poklekla i vise nisam umela da ustanem,to jest nisam zelela...Dozvolila sam drugima da uticu na moj izbor,bila sam tvrdoglava i sad snosim posledice.
Autor tuzna — 02 Nov 2009, 20:43
...sasekla si sebi krila? Ima li šanse da to ispraviš?
Autor sanjarenja56 — 02 Nov 2009, 20:55
Bicu iskrena. Ucinila si jednu veliku glupost. Upropastila si svoje snove-a to je nesto najgore sto covek moze sebi uciniti.
I sama si uvidela gresku.
Pokusaj da je ispravis. Zaboravi i na ponos, i na sve...
Vazne su tvoje zelje i tvoji snovi. Samo ti ih mozes ispuniti.
Srecno.
:*
Autor behappy — 02 Nov 2009, 21:23
Sve je to tvoj zivot.
Donela si odluku i sada je otrpi...a bice prilike jos za svasta.
U mnogo cemu ces se tek prepoznati...
A ja vec sada vidim da ces biti jedan divan pisac.
Autor stepskivuk — 02 Nov 2009, 21:24
Neću da ti dajem savete, samo ću reći - drži se, biće boljih dana
Autor poluuspavanka — 02 Nov 2009, 21:33
Donela si odluku jer je u tom trenutku tako trebalo. Valjda... kako god, odlucila si.Sad opet mozes da odlucis, kako dalje.
Nista nije gotovo. Mozda je sve ovo trebalo da se izdesava da shvatis to sto jesi.
Ne dopusti necemu da ti pravi prazninu ako si ti ta koja mozes promeniti stvari. Dopusti sebi ponovo da pokusas ispuniti snove ;)
Autor di — 02 Nov 2009, 22:08
:(
Autor Uros — 03 Nov 2009, 00:20
Jednom sam negde pročitala:"Svi krajevi su ujedno i početci, samo što u tom trenutku nismo svesni toga!"
Never lose hope, cause hope dies last...
Autor felix — 03 Nov 2009, 00:57
Само си јавно обелоданила да си дошла на онај део стазе живота где скоро сви престају заправо да живе. Нажалост, нико не може утицати на твоју одлуку, колико год те ми волели и желели ти добро.
Налазиш се у периоду када се скоро СВИ одрекну својих снова, својих великих сањаних љубави, нежности крај вољеног бића и ... препусте се реци сивила... Нажалост, поправног нема.
Избор је само твој.
И добро је што је тако, јер само после много труда и муке стиже очекивана награда - вечна љубав, која тиња у свима нама и чека да се распламса. Некоме пре, некоме касније, некоме доста касно, али СВАКОМ. Зашто је то тако, зна само Велемајстор.
Ја гласам за тебе као некад, ако то штагод и значи...
Autor Баладашевић — 03 Nov 2009, 10:05
kad vrata ostanu otškrinuta uvek se mogu ponovo otvoriti. ako želje i volje ima. ili možda pogled kroz novi, otvoren prozor usmeriti.
Prijatno!
Autor domacica — 03 Nov 2009, 10:05
Sanjarenja,nema...U stvari,sanse uvek ima,ali propustila sam sest meseci,a to u muzici moze da uzrokuje gomilu posledica...A i sad nemam snage da krecem sve iz pocetka...Volela bih da nastavim dalje,a ni to ne znam kako.
Autor tuzna — 03 Nov 2009, 15:00
@behappy:Kao sto rekoh sanjarenji,povratka nema...Mogu samo da stvaram nove snove,a za to trenutno nemam snage,a sumnjam i da cu imati u skorije vreme :(
Autor tuzna — 03 Nov 2009, 15:02
Stepski,hvala...Otrpeti?Kako?I koliko jos mora da boli da bih mogla da kazem da sam "otrpela"?Zna li iko?:(
Autor tuzna — 03 Nov 2009, 15:03
Poluuspavanko,hocu...valjda...Evo,i sneg je pao :) Ima Boga :)
Autor tuzna — 03 Nov 2009, 15:04
Di,otprilike sam ti vec odgovorila u prethodnim komentarima...Hvala sto si tu :*
Autor tuzna — 03 Nov 2009, 15:05
Urose....:(
Autor tuzna — 03 Nov 2009, 15:06
Felix,hope for what?Jesu poceci i ja verujem u to,ali jos nigde ne vidim put koji vodi negde-moji se svi vrte u krug.
Autor tuzna — 03 Nov 2009, 15:08
Baladasevicu,znaci koliko-toliko...Znaci i sto si mi prognozirao srecan kraj iako ja i dalje ne verujem u to :)
Autor tuzna — 03 Nov 2009, 15:10
Baba-tetka-strino,trudim se da vidim neki novi prozor,jer u starom vise nema mesta za mene...Ali vidik mi se pruza u nedogled,a ovakvog prozora vise nigde...
Autor tuzna — 03 Nov 2009, 15:11
Знам, драго дете. Нико ми никад не верује... Док се не испостави да сам... опет... био у праву. Према томе... Не посустај.
Срдачан кишно-снежни поздрав,
Autor Баладашевић — 03 Nov 2009, 15:16