Retoricka pitanja
Znate li onaj osecaj kad,posle dugo trazenja,shvatite da ste pronasli svoju sigurnu luku i mesto gde cete uvek imati prijatelje,biti voljeni i nikad zaboravljeni?
Ono kad se ususkate u prvi utisak o toj luci i ne zelite da vidite splet stvari koji se okrece i rusi?
...I onda jednog dana PLJAS,tresne vas istina po sred lica.Shvatite i pokajete se sto niste prekinuli kad je bilo najlepse,kao sto je trebalo.
Neko vreme ce na mom blogu biti iskljucena opcija komentarisanja...
Hvala za istinu,dragi blogeri.
6 Komentari |
0 Trekbekovi