Miris.
Ovo proleće miriše na putovanja.
Stojim na terasi, naginjem se kroz prozor i udišem.
Osećam užurbanost i euforiju oko pakovanja.
Najveća želja mi je da nekud krenem noseći jedan minijaturni kofer na cvetiće sa istom takvom haljinom i parom belih cipelica.
Zatim, miris automobilskog osveživača. Čujem čak i lupnjavu vrata i paljenje motora.
A onda...Galija...
Poneki dodir ruku i razmenjena reč.
U vazduhu ljubav i pripadanje. Pod točkovima hiljade kilometara.
Udobnost, duboki udisaji. Poneka pauza za cigaretu i zagrljaj.
Pogled kroz naočare za sunce i zvuk ptica koje cvrkuću.
Miris sreće i miris uzdaha koji se otme uz :''Konačno.''
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi