Sreća je u malim stvarima

Remek-delo

Generalna — Autor tuzna @ 23:32
 
 
"Ti ne znaš kako je carobno
znati da nege postojiš
jednako draga i krhka
i na poludelom moru
u ovu tetoviranu jesen
koje se sve manje bojiš
u svetu u kojem leptiri
i ne docekaju zoru.

Sakriven u tvojim venama
ja sam kap što ne otice,
ma kako bili daleko,
ma kako izgledali tudji.
Srecom ne gube klovnovi
na kraju svake price
mada iz nje izlaze
bar za milimetar ludji.

A ti, ti si zvezda
zaspala na mom dlanu
i ja te cuvam i ne dam
i nemoj da se bojiš.
A ako vec budeš bodež
i napraviš nekakvu ranu
i tad cu da budem sretan
što jos uvijek negdje postojiš.
...
Sad... nemam ništa sem rima
a i njih bi najradije da vratim
nekoj dalekoj zvezdi sa koje sam sišao ranjiv.
Necu ti reci hvala, a necu ni da ti platim
jer si najveci krivac što sam nežan i ranjiv...
...
A kada ostavim zvezde
hocu da budeš kraj mene
jer mogle bi i one
zacas da odu vragu...
...duboko ispod vode...
mutno ogledalo...
Bar zbog najlepših tajni
kojima smo bili na tragu
ostani koji trenutak...
ostani
samo
još
malo...
...
Kiša i nebo mutno do placa...
San je posljednja mogucnost
da se sacuva
ono što mora da ode.
Ne budi me
U ocima pijanog sviraca
jutros je previše vode
...nemir... i jedna jesen daleka..
...
Možda zvijezde veceras namerno na pcelinjak lice
dok svetlost klizi niz lice i zvezdane kapi bodu.
Ti znaš da postoje i dobre i loše price,
al ne znas kada dodju, jos manje kada odu.
...
Sad uzmi tetoviranu jesen i kao bumerang zavrti.
Volim te kao što pcela voli dunju u cvatu.
Mi smo sve bajke vecno krali od smrti,
a da nismo ni znali da su nam duše u matu.
...
Ne, ne boj se.
Moje rime sem što me nikad ne ostavljaju samog
ponekad znaju tako divno da šute.
...
Da li se ponekad seti gledajuci kroz tudja okna
niz ulice puste i kišne, da l' je bar malo zaboli...
Meni je sasvim dovoljno ako joj zadrhti lokna
pa makar nikad ne rekla da me još uvek voli.

Ona ne zna koliko boli ono što se nikad ne vrati
kao noci koje se cuvaju u ocima što dvostruko gore.
Sve nema svoju cenu, ali ipak sve se plati
jednim sanjivim vriskom mjeseca što pada u more.
...
Ko zna... možda joj nocas neke slike ponovo znace,
možda se zaista voli samo jednom u životu.
A ja sam samo klaun koga su natjerali da place
sa željom da samog sebe igra za bednu svotu.
...
Krvario je u vodi mesec zaklan do pola,
nad tvojim polu-zbogom noc se sklopila crna.
Secam se bila si zvijezda veca od Velikih kola,
sjeti se bio sam svitac manji od makova zrna.
...
Ah, da, jednom davno, skoro se ne secam više
sa druge strane svetla tetovirano sanjiv do zore
jedan je klaun kroz suze sanjao ostrvo kiše
kao što mrtav delfin zamišlja usnulo more...

...Iznad pepela najdraže slike našli su dušu slikara
valovi što u zoru uguše sve što se olako zari.
Kad jednom kroz miris mora osetiš miris nara
poveruj da negde za mnom mesec zaklan krvari."
 
 
Miladin Beric – Tetovirana jesen


Balada o inspiraciji

Balade zivota — Autor tuzna @ 15:15

 

 

 "Ne, ne boj se...

Moje rime,sem što me nikad ne ostavljaju samog, 

ponekad znaju tako divno da šute."

Miladin Berić  


Trenutak..

Generalna — Autor tuzna @ 13:31

 

05.12.2008. 

Legla sa osmehom na usnama,jedva zaspala...

Ustala mamurna u 9h.Pogledala telefon-zvao si...

Nocas sam ti rekla da te volim.

Ogolila sam dusu i bacila ti je pred noge da s njom uradis sta god hoces. 

I grlio si me dugo,dugo,dok sam ja polusvesna mirisala na vodku i razmisljala:sta cu sutra...

Kasno sam legla i nije mi prijalo,nisam mogla da spavam-nesto me je mucilo...

Rekao si mi da volis bivsu...Iako sam sve tvoje bivse znala,samo sam na jednu pomislila,i bila sam u pravu...Ona jedina koju si predamnom ljubio,jedina zbog koje sam plakala...

Srce je predosetilo a usne su samo rekle:Zavrsi,mozda se sutra necu secati...

08.12.2008 

I dalje se secam...

Milion puta si me molio da vise nikad ne placem zbog tebe,a ja jos uvek izgubljena sedim u uglu sobe,u tisini,u mraku...

Ne,ne placem.

Sedim dok mi misli lutaju i skacu satrenutka na trenutak te veceri...

Slusam Bojana Marovica,danas peva samo za mene:

"Tebi je lako reci
da odlazis
kad znas-uvijek mi se
mozes vratiti..." 

Setila sam se sta me je mucilo-bilo bi nam sest meseci... 

Danas nemam nista pametno da Vam kazem.

Ah,da,dobila sam 2.Ucila sam,htela je da me smiri...

Lazem,mislila sam na tebe. 


Ne znam ni ja...

Generalna — Autor tuzna @ 14:01

...sta da radim.A i ne sto mi se ne prica o bilo cemu(da se primetiti).

Danas hocu ovako

 


Necu plakati jer suza vise nemam, odavno nemam..

Generalna — Autor tuzna @ 16:50

Nocas hocu ovako

 

Milion razlicitih srca jednu istinu moze razumeti na milijardu nacina... 


Jos uvek...

Generalna — Autor tuzna @ 15:17

Jos uvek u srcu tinja bol,sluti tragediju...

Posle jednog "Hvala za sve",Osoba je izjavila da ce opet...

Zagrli me,nemam vise snage....

 


Munje

Generalna — Autor tuzna @ 22:35

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Milion puta mi je u zivotu na pamet palo da mi zivot ne treba,da mi nista vise ne znaci i da je sve ravno....

Ali milion i jedan put sam odmah posle toga pomislila na svoju porodicu,prijatelje...Poznanike...

Danas sam se prvi put srela sa nekom vrstom izazova.Proverom jacine i ljudskosti.I,nekako sam prebrodila i to.

Srela sam se sa onim najgorim u ljudima-nesposobnoscu da saosecaju sa drugima...

Danas je jedna osoba sebi pokusala da oduzme zivot.Meni bliska.

Nije bitno kog je pola,ni zasto je to ucinio/la...

Bitan je osecaj koji se u meni javio dok se ta Osoba,lezeci mi u krilu,uvijala od bolova i molila me da joj pomognem...Stajala sam bledo i ponavljala "Izdrzi,mozes ti to",a u meni je sve pucalo...

I ljudi oko nas su se jednostavno smejali...Tada mi je doslo da ih sve pljunem,sa zadovoljstvom..

Sada je dobro.

I sve je proslo... 

A sta je sa mnom bilo?

Malopre odrzah sestri predavanje kad je lupila da hoce da se ubije.

Obasuh je gomilom reci(doduse,sa smislom),a sve to jer nije svejedno sresti se sa necim takvim...

A kad su Osobu odveli u hitnu pomoc,samo sam se spustila na pod i pocela da jecam...

(P.S.Oprostite sto iskljucujem opciju komentarisanja...Danas mi treba samo zagrljaj,i znam gde cu ga naci...) 


Balada o danasnjem danu...

Balade zivota — Autor tuzna @ 21:15
"Najveća stvar, koju čovek u ovom svetu može napraviti, je izvući najviše iz onoga što mu je dato. Samo je to uspeh, i ništa drugo.
(Orison Swett Marden)"

 

«Prethodni   1 2 3

Powered by blog.rs