Trenutak..
05.12.2008.
Legla sa osmehom na usnama,jedva zaspala...
Ustala mamurna u 9h.Pogledala telefon-zvao si...
Nocas sam ti rekla da te volim.
Ogolila sam dusu i bacila ti je pred noge da s njom uradis sta god hoces.
I grlio si me dugo,dugo,dok sam ja polusvesna mirisala na vodku i razmisljala:sta cu sutra...
Kasno sam legla i nije mi prijalo,nisam mogla da spavam-nesto me je mucilo...
Rekao si mi da volis bivsu...Iako sam sve tvoje bivse znala,samo sam na jednu pomislila,i bila sam u pravu...Ona jedina koju si predamnom ljubio,jedina zbog koje sam plakala...
Srce je predosetilo a usne su samo rekle:Zavrsi,mozda se sutra necu secati...
08.12.2008
I dalje se secam...
Milion puta si me molio da vise nikad ne placem zbog tebe,a ja jos uvek izgubljena sedim u uglu sobe,u tisini,u mraku...
Ne,ne placem.
Sedim dok mi misli lutaju i skacu satrenutka na trenutak te veceri...
Slusam Bojana Marovica,danas peva samo za mene:
"Tebi je lako reci
da odlazis
kad znas-uvijek mi se
mozes vratiti..."
Setila sam se sta me je mucilo-bilo bi nam sest meseci...
Danas nemam nista pametno da Vam kazem.
Ah,da,dobila sam 2.Ucila sam,htela je da me smiri...
Lazem,mislila sam na tebe.