Ne znam kako bih pocela pricu o ovom prijateljstvu.
Ne znam ni kako je veceras zavrsavam.
Proslo je,nekim sasavim redom,vec sest godina kako ja i ti sedimo zajedno u klupi i ne razdvajamo se.
Nismo iste.
Tebe jure momci,mene ne...
Ti si komunikativna,ja nisam...
Ja sam vukovac,ti si prosecna...
Ja volim belu,ti crvenu...
A opet,sve vreme i ja i ti sa ponosom pricamo kako ne mozemo jedna bez druge.
I kada smo krenule u tu glupu srednju skolu-ono vreme kada su jesenje kise najavile suze-odvojile smo se...
Ti u jednu skolu,ja u drugu...
Drustvo nam nije isto,ali ja i dalje volim da kazem kako nema bolje od moje seke.
Za tebe ne znam.
Koliko mi se cini,postala si hladnija.
Nekako bezosecajna,nezainteresovana.
Ne,ne drma te pubertet.
I ne,zaboga,nije sve isto kao pre.
Priznaj i meni i sebi.
Olaksaj tisinu koja se stvori
kad te pogledam u oci i pitam
"Mozes li,molim te,da mi ne okreces ledja...?"
Tebe jure momci,mene ne...
Ti si komunikativna,ja nisam...
Ja sam vukovac,ti si prosecna..
Ja volim belu,ti crvenu...
Ja tebe poznajem...ti mene ne.