Plac...ovog puta,drugaciji
Nocas placem.Ali,ne od tuge.
Tuga me je odavno napustila i otisla da trazi drugi dom.Ovoga puta,placem od srece.Ili se u meni sve nakupilo,pa sad ovi lepi dogadjaji,i,jednostavno,place mi se.
I bar to niko ne moze da mi zabrani.Suze mi teku niz lice,a ja se smejem kao kad sam bila mala...Shvatam da treba voleti ovaj zivot i sebe u njemu-iako mala i puna mana,jedna sam JA,jednom se zivi,a ja trosim dragocen zivot na tugu...
Nocas placem,ali volim ove suze.I zelim da ih bude sve vise u mom zivotu.Zelim da nikada ne odu,da me prate iz godine u godinu.One me uce da volim sebe,pomazu mi da se budim nasmejana i objavim rat svim problemima.
One me uce da je zivot lep i da razlozi za srecu uvek postoje.Zato sam zahvalna zivotu sto zivim,svetu sto postojim,sreci sto placem i svim dragim ljudima koji me vole...
Zahvalna sam i onima koji me ne vole,jer mi pomazu da ja zavolim sebe.A kad volim sebe,dok ove divne suze teku mojim licem i dok se na njega vracaju,ja cu biti ZIVA.