Moram...
Gledam sahranu i placem...I moram da napisem ovo...Jednostavno,moram...
16.Oktobra 2007. godine,Makedonija je plakala...16.Oktobra 2007. godine,Srbija je plakala...Tog istog dana,plakale su i Bosna i Hrvatska...Sve,zbog jedne osobe...Zbog jednog andjeoskog osmeha,lika,glasa,celicne volje i neunistive radosti...Tako je i poginuo...Andjeoski...Sa slatkim snom na usnama,nastavio je da sanja san,iz kog se nikada nece probuditi...Pevao je.Rodjen u bedi i siromastvu,citavih 10 godina gradio je puta ka zvezdama,a kada ga je i sagradio,postao je jedna od njih.
Poznat po tome sto je na koncertima davao celog sebe,ne ustezuci se ni da zaplace,osvojio je srca celog Balkana.Umeo je svojim likom,glasom da ulepsa svaciji dan,razvedri svaciji zivot.Radio je iz ljubavi prema muzici,ne zbog novca.Bio je veliki covek.Veliki pevac.Zvezda,koja ce od sad najjace sjati...Njegovo ime,je TODOR-TOSE PROESKI.
:(((((((((((((((((((((((((((((((
P.S.azbuka je pre ovog posta...