Nabacane misli
"Opet je u mojoj dusi prolece..."
U poslednje vreme sam se mnogo promenila...
Drugacije gledam na odredjene stvari i ne dozvoljavam ljudima da me gaze.Imam kontrolu.
Pre neki dan nisam dozvolila sebi da zaplacem,jer sam se uplasila da cu opet biti preosecajna i kenjkava...
Ali,danas sam pisala sastav o tebi...
Morala sam da se setim one veceri kad smo gledali zvezde,i svih onih kad bi me grlio satima i pricao kako ce sve biti OK.Poslednje vece i tiho "Ajde,brisi"...Opet...U krug.
Danas mi je i Bog pokazao da imam pravog,istinskog prijatelja-moju V...
Cak i kad mislim da me je ceo svet napustio,ona je tu...
I dalje se smeje najlepse na svetu i ponavlja:"Ko zna zasto je to dobro..."
Znam da ce ona ovo procitati i zelim da zna koliko je volim.
A volim je najvise na svetu,i nadam se da to i delima pokazujem(jer se ljubav ne zasniva samo na recima,zar ne?)..
Ipak,mozda danas treba da placem...
Zbog Tebe,hladnoce i svog ovog krsa oko mene i u meni...
Ali,precesto si mi govorio da je "sutra novi dan" i kako je jutro pametnije od veceri da bih to tako lako zaboravila.
Sutra jeste novi dan,mozda cu smognuti snage da kazem jos jednom "Izvini" ili da zagrlim najjace.
I Nova Godina ce biti najbolja na svetu...
Zaro sto ja tako kazem,a moja rec vazi sada,zar ne?
Ipak sam ja jedna velika i jaka osoba.
Postim.Molim se.I Gospod konacno uzvraca troduplo...
Verujem.