Sreća je u malim stvarima

继续

Generalna — Autor tuzna @ 00:30


 Zeleznicka stanica.Jedno od najtuznijih mesta na svetu.

Milion ljudi,milion suza,rastanaka...

Zvanicni zenski glas obavestava putnike o dolasku i odlasku vozova,vetar huci kroz metalne perone..Ne cujem ptice.

Ili mislim da ih ne cujem,jer mi u glavi odzvanja samo to da odlazis...

Bila sam sigurna da je konacno dosao kraj nasim lutanjima,da smo tu,ti i ja.

Samo nas dvoje.Ali leto mi te opet odnosi,opet se plasim kao pre..

"Cekaj me i ja cu doci,samo me cekaj dugo",citiras Simonova i mamis mi osmeh...

Dok te nisam srela zivela sam za Simonovu poeziju...Cesto sam zamisljala sebe u ulozi Valentine Serove,zelela da i meni neko posveti onakve stihove...

Da me neko voli bezuslovno i najlepse na svetu.

I srela sam te.

Isti si kao u mojim snovima- citiras Simonova,imas snage za dvoje i najlepsi osmeh na svetu...

Rupice na rumenim obrazima i savrsen niz belih zuba.

Govorim ti da te volim.

Ljubis me.

Brises mi usnama suzu u ugu oka i ukrcavas se..

Ostasmo sami,tvoj grad i ja.


Powered by blog.rs