继续
Zeleznicka stanica.Jedno od najtuznijih mesta na svetu.
Milion ljudi,milion suza,rastanaka...
Zvanicni zenski glas obavestava putnike o dolasku i odlasku vozova,vetar huci kroz metalne perone..Ne cujem ptice.
Ili mislim da ih ne cujem,jer mi u glavi odzvanja samo to da odlazis...
Bila sam sigurna da je konacno dosao kraj nasim lutanjima,da smo tu,ti i ja.
Samo nas dvoje.Ali leto mi te opet odnosi,opet se plasim kao pre..
"Cekaj me i ja cu doci,samo me cekaj dugo",citiras Simonova i mamis mi osmeh...
Dok te nisam srela zivela sam za Simonovu poeziju...Cesto sam zamisljala sebe u ulozi Valentine Serove,zelela da i meni neko posveti onakve stihove...
Da me neko voli bezuslovno i najlepse na svetu.
I srela sam te.
Isti si kao u mojim snovima- citiras Simonova,imas snage za dvoje i najlepsi osmeh na svetu...
Rupice na rumenim obrazima i savrsen niz belih zuba.
Govorim ti da te volim.
Ljubis me.
Brises mi usnama suzu u ugu oka i ukrcavas se..
Ostasmo sami,tvoj grad i ja.