Ne,necu ti dozvoliti...
...ne opet...
Kad sam te konacno izbacila iz svog zivota i izbrisala sve tvoje ljigave,prljave tragove,
ti si resio da se vratis.
Da opet kao nekada na velika vrata udjes u moj zivot,znajuci da su ona za tebe uvek otvorena.
O,da ti samo mogu videti izraz lica kad nosem lupis u zakljucanu kvaku...
Dovoljno si ti mene mucio,dragi moj.
Rekli su mi da se starim ljubavima ne smem vracati,
da ne smem prekidati proces novog zivota u kome sam jedino ja pobednik svih bitaka...
I necu.
Jer,obecala sam.
Za vise informacija i one neupucene,da,i Mala devojcica ima ponos...
I nece ga pogaziti po milioniti put zbog jednog skota koji je davno povredio...
Ponekad joj se cini,poznaje ga vise nego samu sebe.
Jeste,on je bio najbolji,najlepsi,znao je da useci..
Ono sto je resila sebi da prizna je da sad zapravo i ne zna ko je On.
Onaj,koji lomi zenska srca kao stare porculanske solje zrele za otpad.
Koji nikada nije voleo a uvek je to odgovorno tvrdio.
Sudi mu se
Neka nikada vise ne bude po njegovom
Neka mu nijedna ne padne pod noge
Neka mu Nebo vrati...
Ova Mala devojcica je skupila snage za nove bitke
Konacno!
I nece dozvoliti da se spotakne o jednog palog ratnika...
Smelim koracima hrabro napred,u nove pobede...
Obecavam...