Drugaciji utorak
I kao i uvek,ja ne znam kako da pocnem..
Ponela sam bolesnoj nastavnici torbe do stana,bila sam nasmejana...drugaciji je utorak!
Prazan "komad" ekrana je ponovo poceo da me inspirise,u glavi se opet radjaju price.
I opet je baladasevic krivac za ovaj osmeh koji danas ne mogu da skinem sa lica.
Kazna:citati moje postove...
Kad resih da zapocnem novi(stari) zivot iz pocetka,u glavi mi se stvori i slika ljubavi koju treba prepustiti zaboravu,iako je u pitanju ona koja zaborava nema...
Znam,trazices me na svim mestima...
Znam,i to da me vise neces pronaci...
Znas,dragi moj,ja danas mirisem drugacije..
Sve stare parfeme sam bacila,sve one koji su me na tebe podsecali,one koje si bio u stanju da udises celo vece...
Znas,ja se drugacije ponasam...
Iako se cesto setim svih onih noci...
Znas,kazu da je nama rakovima potrebna ljubav...
A da vodolije vole da setaju,da glume...
Ne zelim da priznam drugima,ali,znaj da znam da ti nikada nisi glumio...
To ti nikad nije bilo jaca strana...
Ili to samo ja zelim da verujem da si me nekad voleo toliko da i dan danas mislim da savrsenijeg od tebe nema..
Verujem,da ga nikada necu pronaci.
Nije to bilo ono decije,obicno,zezanje...
Nije bila ni 'recka' u nizu.
Ali,nema vise povratka...
Previse se ljudi i dogadjaja naslo izmedju nas...
Za tebe ne znam,ali ja vise nemam snage da se borim sa vetrenjacama..
A znas li da se jos uvek secam tvojih reci?
I da znam da ces se kad(ako) budes citao ove reci tako slatko nasmejati...
"Mazo,pazi kad ti kazem,ja i ti cemo se jednog dana ponovo sresti...I necemo nikad da raskidamo.Vise nikad.Makar samo da budemo zajedno pet-sest godina,kao Milos i D."
