Ono kad ne možeš da dišeš od sreće.
Džejms Bond,
rani jutarnji sati
i dve kamere neumorno trepere.
Premošćuju daljinu između dva srca
i neke pišljive kilometre.
Njegov obraz
koji se presijava zajedno sa scenama na filmu.
I prosto osećaj ispunjenosti,
kao-tebe sam čekala čitavog života,
kao-nikada nisam bila ovoliko srećna,
i kao-neka su svi ljubomorni,
o tom ćemo drugom prilikom,
kao-jedva čekam da mi dođeš,
vodiću te svuda, a najviše u svoj zagrljaj.
Tu, gde postoji mesto samo za moju
ludu, istripovanu glavu
gde se bubice smiruju i uzimaju godišnji odmor,
a srce lupa i treska, hoće da iskoči.
I od sreće
grudni koš se skuplja
trese kao rastegnuta opna
i vazduha nema.
Ne mogu da dišem.
Koga briga, dok imam tebe?
Disaćemo na smenu
za oboje.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi