Volim te.
Prvi put osećam pravu punoću tih reči u svojim ustima, pravi smisao koji daju mojoj svakodnevnici, pravu dubinu koja im je prvobitno pripisana.
Ali i osećam da su prevaziđene. Izlizala sam ih govoreći to gomili pogrešnih.
Sada, kad onaj Pravi stoji preda mnom, tražim bolju reč, veću, značajniju.
I ne nalazim.
Nema veze. Znam da znaš.
Čitam ti iz pogleda.
Kao da sam najlepša iako imam taj nestašni čuperak i osmeh malo više ka desno.
Kao da smo najlepši.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi