Jednog dana...
Neki Beograđanin, ili zalutali provincijalac.
Koji će recitovati Miku Antića
i slušati Balaševića neumorno kao ja
i razumeti moje rečenice od samo jedne reči.
Koji će biti akademski građanin
koji plače
ali i psuje
i preponosan je
ali i prezaljubljen
istovremeno.
Jedan koji je čekao mene.
Jedan kojeg sam čekala.
"Zagrli me, ja ne mogu u tom svijetu da se snadjem,
zagrli me i pomozi preko tame sjaj da nadjem,
zagrli me i nauci laki korak andjela,
zagrljeni kao oni hodajmo po zvijezdama
Jer, mojim venama tece strah od budjenja
digni me visoko, hodajmo po zvijezdama..."
9 Komentari |
0 Trekbekovi
Jednoga dana...zelim da ga pronadjes.I ja mnogo volim Antica i Balasevica.
Pozdrav
Autor unajedina — 06 Feb 2011, 22:30
Oni što napišu, to traje! Jednog dana disaćete kao jedan!
Autor sanjam — 06 Feb 2011, 22:38
zar ima sumnje da ce biti tako?
Autor stepskivuk — 07 Feb 2011, 09:05
I biće tako!
Autor roksana — 07 Feb 2011, 11:41
:)))
Autor suky — 07 Feb 2011, 11:48
I ja sanjam o nekom ko ce umeti da me razume...cak i kad cutim.
Ljubim te, draga!
Autor mesecina — 07 Feb 2011, 15:54
Samo se prepusti i uživaj. I ako padneš, neće biti prvi put u životu, a ni poslednji da si pala. A ja u tebe verujem, jer si kao feniks. Uzdigneš se iz pepela u svom svaki put sve boljem izdanju.
Autor biljana — 20 Feb 2011, 22:55
Ako tako zelis tako ce i biti. A ja vec zamisljam kako cutite u stihu!
Autor tamonekalujka — 21 Feb 2011, 16:14
hm, mislim da cu samo pokusati da mudro cutim, jer znam koliko je delikatna ova glavolomka...
Autor hyperblogger — 21 Feb 2011, 23:18