O [N]ovoj godini...
Eto,doslo mi da pisem,pa se setih da sam zapostavila ovaj praznik koji mi danima najavljuje svoj dolazak,a ja obavestenja uporno sklanjam u stranu,zaokupljena drugim stvarima...
Mislim da je vreme da malo okitim svoj blog novogodisnjom euforijom,nabacim mu osmeh i
oteram sve tmurne oblake koji su ga okruzili ovih dana....
Kazu,pred docek Nove Godine treba sumirati "rezulate" iz stare i postaviti sebi nekoliko ciljeva za narednih 12 meseci....
Zaista se kroz maglu secam prethodnih meseci...
Rekla bih da su mi u secanju ostale samo one najvaznije,pretezno lepe stvari...I to mi se svidja
Znam da mi je ovo leto bilo kao nijedno pre njega,da sam dozivela svoju prvu ljubav,
naucila da se ona nikad ne zaboravlja,provodila se bez grize savesti i postala mnogo bolja osoba....
Onda sam malo zbog te iste ljubavi patila,malo se razocaravala,malo se mucila oko skole i na kraju uspela....
Docekala sam i decembar,poslednji mesec ove godine...
Docekala ga rasirenih ruku i otvorenih vrata,sa knjizicom punom petica,
jednim velikim osmehom na licu i ciste savesti...
Vreme je proletelo...Eto,dogurah ja i do drugog polugodja osmog razreda,perioda kad donosimo svoje prve odluke
i kad nam najvise fale roditelji...
Prezivecu ja i to,znam...
Jedina stvar zbog koje se ne radujem Novoj Godini je to sto cu u septembru ostati sama,Milos odlazi na fakultet...I jedno zbog toga bih sad volela da zaustavim vreme,bas sad,i da ne ode od mene....
Jer,posle fakulteta sledi zenidba,i ja vise nikad kao sad necu biti njegova mladja seka sa kojom
ce se redovno svadjati,ali je cesce poljubiti kad ga pogleda onako tuzno....
Zato njemu za Novu Godinu obecavam da cu do septembra biti najbolje sestra na svetu,i poklanjam mu osmeh....
Prva zelja istrosena.Prvo obecanje dato.
Sledeca stvar,zbog koje mi se ova godina nije dopala,jeste moja preterana dobrota.
U ovoj godini sam prastala vise od svih ostalih...A nije mi se vratilo ni malo.
Moje drugo obecanje je da cu biti manje dobra,a vise sebicna.Koliko god mogu.
Jos samo jedna zelja....
Razmisljam,i vidim da sam ono najvaznije izostavila.
Ono sto vi ne znate,a sto se desilo u skorije vreme,je to da mi je deka bio u bolnici...
Covek,za kog sam vezana celog zivota...On moj nabolji prijatelj,ja njegova unuka-muka,kako on to voli da kaze....
Toliko sam se isplakala zbog njega....Nedelju dana sam zivela u strahu...
Ali,nisam imala snage da to prenesem na blog.Mozda je tako bilo i bolje.
Moja treca i najvaznija zelja je ZDRAVLJE.I porodica.Tako,dva u jednom.Ako moze.
Zelim,da Nebo mojoj porodici da zdravlja i snage da ostanu uz mene zauvek,a posle kako im Bog da....
I,pozelela bih jos nesto,a znam da nemam vise prava na zelje....
Bila sam dobra,a i ovu zelju mogu sama sebi da ispunim,tako da cu i to da vam sapnem:
Zelim,da postanem jaca osoba...I da imam snage da se izborim prvo sa sobom,a onda sa ostatkom sveta....
Eto,to su moje zelje....
Slucajno bacam pogled kroz prozor i vidi ispunjenje jedne ranije zelje:pada sneg....
Tako sam ispunjena....Prelepo je.....
Pada sneg,stan je okicen,odelce cu da kupim......
Bice to odlican docek!
P.S.Hvala vam,drage moje hyperblogger,biljche,shadow....sto ste opet tu!
Tako je lepo kad smo opet zajedno....
A domacici svaka cast....!
Volim vas,sve vas volim koliko mogu,onako iskreno i decije.....!
