Lutam kao mesečar preko krovova.
Skakućem posmatrajući svoju senku koja se igra po komšijskim zidovima.
Okliznem se ponekad, ali se zadržim za nadu, skočim više ili puzim do odredišta koje je svake noći drukčije.
Sanjala sam noćas baku i predivno mirno more na kom smo se lelujale u nekom čamcu. Onda sam pokušavala da upalim svetlo pritiskajući redom svaki od petnaestak prekidača, ali nijedan nije bio odgovarajući.. Rekla mi je da se okanem toga i legnem da spavam.
Asocirala sam to sa svojim životom, stojim na raskrsnici ali mi ni na jednom semaforu nije zeleno. Osvrćem se, tražim alternativni put, ali nema mi druge-ili ću protrčati kroz crveno, ili ću zauvek ostati tu. Da spavam.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi