Vi? Vi ste jedan običan miš...
Mala devojčica se ponovo vratila u svoje melanholično raspoloženje. Uplašila se obaveza...Unapred. Njen ofucani mačak iz Balaševićeve pesme nikako da stigne. Iako drži oči širom otvorene čekajući, nadajući se beskrajno..
Neko ko bi joj dao snagu sada je možda na drugom kraju planete, ili bar u nekoj Severnoj Evropi, ili na Južnom polu. Isto tako briše cmizdrav nos rukavom, plaši se i širi ruke u prazan zagrljaj.
Napolju je hladno, unutra još hladnije. Ko joj je kriv, kad nije upisala neki umetnički fakultet, da joj esejsko pitanje na ispitu bude :-Traženje smisla života u načinu na koji lastavice preleću Knez Mihailovu u četiri popodne jednog lepog decembarskog dana.
I šta koga briga što su lastavice već odavno otišle? Smisao života ionako je čista besmislica.
Ne daj se, Mala. Nek Miš pokaže svom Praslinu da može. Kao nekad. Nek načulji uši i izoštri čula. Životna bitka nikada ne prestaje.
