Život je nekad siv.
Cohen u nedeljno popodne. Loša, loša kombinacija..
Pola dana sam prespavala tešeći se da je to normalno posle neprospavane noći.
Možda je normalno, ali ne za mene.
Danas mi je dan za knedlu u grlu i kamen u želucu, bez razloga.Neko vreme nije bilo tog kamena i baš sam lepo navikla bez njega..Sad je opt tu. Samo danas, nadam se.
Neću više da slušam kukanje nje,koja mi se javi da mi natovari i svoj kamen, a za moj ni ne pita. Ona i ja družimo se 10 godina, od toga 3 poslednje čini konstantna kuknjava. Nije ni njoj lako..Ali nije ni meni, vala.
Neću više telepatski da ga prizivam i molim da se promeni..On i ja smo različiti. On je sam po sebi divan. Do mene je hoću li tu različitost progutati ili ću se konstantno uzbuđivati oko iste stvari.
Neću više da gubim dragoceno vreme..Sada ću odložiti sva čuda tehnike koja mi odvlače pažnju i posvetiću se svojoj budućnosti.
Danas je nedelja, 26.februar. Za dva dana mu je rođendan. Na internetu pročitah tužnu sudbinu jednog dečaka. Drugarici je umrla baka.
Danas je nedelja, ja u krevetu slušam Cohena..,,Dance me to the end of love''...
Loša, loša kombinacija...