Bez dobrog naslova
Vrata i zvuk okretanja kljuca koji znam napamet...
Ulazim u stan i umorno se bacam na krevet.
Tisina.
Glava prazna,srce prazno.
Prazna ja.
Pokusavam da cutim duze od nje,ali ne uspevam.
Uzdisem i sklanjam kosu sa cela.Crnu kosu.
Planiram da spavam,ali mi ne da mira.
Tisina.
Mama ume da me zagrli i da cuti sa mnom satima,ali sad sam sama.
Svlacim se i oblacim stare trenerke-znaju me napamet...
Tri sata i vec je mrak.
Volju za funkcionisanje izgubim jos oko dva,pa mi bude svejedno.
Meni je osmeh lajt-motiv,ali sam prestala da pisem.
Ubija me
Tisina.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi